Došlo je vrijeme za naplatu svih onih afera o kupljenim diplomama, prodatim ispitima, doktorima nauka koji ne znaju kako i gdje su doktorirali, jer je naziv univerziteta u dva reda pa se teško pamti. Sad su oni zajahali u svim branšama od političkih stranaka, direktorskih funkcija, zdravstvenog osoblja, pa do nekih silnih menadžera  za sve i svašta. Sad se oni pitaju i odlučuju o radnim mjestima drugih. Oni vode politiku i oni govore svaki dan u medijima o sistemu vrijednosti.

Smijali smo se ljudima koji su preko noći došli do diploma, pričali o njima viceve i šale. Sad više to ne smijemo, jer su isti ti ugledni građani, biznismeni, poslanici, direktori, odbornici. Trebaju nam sad isti ti da sutra zaposle dijete koje je trudom i mukom završilo školu. Šutimo i zaboravljamo sve. Čak nam se sad više čini da su oni to sve ipak regularno završili, jer bolje tako nego da nam dođu glave.

A i oni jadni bez obzira na fotelje, funkcije i novac nekako na silu žele da budu neki krem ovog jadnog društva. Ne ide im to baš nikako. Brzo se prepoznaju čim progovore, čim pričaju samo o švercu i skupim automobilima. O drugim temama ne mogu. Zadnje što su pročitali bio je titl na Tik Toku.

Ono to nas brine jeste da ih je sve više i da oni postaju većina i odlučuje baš o svemu. Njihova uzrečica IMTM i APP postaje naša realnost u svemu. Prije su željeli da imaju po tri pumpe, pa su onda prešli na kafiće i restorane, pa su prestali da kupuju stanove i odlučili da prave zgrade gdje im padne na pamet, pa sad i toga dosta daj sad da budemo lideri stranaka i poslanici, jer to je malo in. Ovo nam je dosadilo.

Za koju godinu će željeti da budu i akademici, ali neko im reče, jedan sa regularnom osnovnom školom, da to mogu samo ovi sa vojnom akademijom pa ih to još uvijek koči, jer ti se puške boje kao pravopisa u školi. To su patriote samo kad treba pod šatorom pjevati četničke pjesme, a i to rade da dobiju koji glas za izbore.

Kada ih pitate za porijeklo svi su iz Banja Luke pa ispade da je u ovom gradu živjelo i živi barem 2 miliona ljudi. Sramota ih sela, rodne grude, komšija, nadimaka iz djetinjstva. To je sad aut. Zaboravi se to sve brzo. Došlo je neko novo vrijeme krezavih ljudi i slabog ljudstva što se u selu kaže. Šta ćemo s takvim? Ne znam. Neka ih, nek su živi i zdravi, jer šuplju glavu je teško napuniti. Ipak, da nema i takvih kome bi se smijali, a nekad i plakali od muke i šta bi ovi naši blogeri pisali. Ovako tema i afera na pretek.