Za ovaj recept biće vam potrebno nekoliko ključnih sastojaka.
Pristupačnost internetu (društvenim mrežama), jako loša sposobnost prosuđivanja (donošenja zaključaka), poželjno je odsustvo kritike i samokritike, neupućenost ili sasvim često jako površno znanje, sve to promućkajte i posolite sa neosnovanim porivom da izlijete svoje verbalne fekalije gdje god stignete. Taa-daa, postali ste zagađivač. Ali ne boj se dragi čitaoče, sasvim je mala šansa da ti to i jesi ako si u čitanju čak i do ovdje stigao, moraš da znaš da zagađivači ne čitaju tekstove ispod kojih vrlo često u svojim komentarima (metodom kojeg paralelnog ukrštanja crnih rupa-ne znam) stignu do takvih gadosti da se nazovi normalan čovjek zapita da li je moguće da ima ovoliko mrzitelja?
IMA. Da li je to slučaj samo na Balkanu – NIJE. Geostrateški položaj vašeg prebivališta neće znatno uticati na procenat onih koji se ničim neće zaustaviti (nemojte slučajno upasti u zamku da ih spriječavate) da izuriniraju nečiju objavu, da započnu strasnu raspravu ne birajući riječi, ne koristeći zrno savjesti, gramatike takođe. Kome se od vas svakodnevno ne dešava da bez obzira koliko se od toga ograđivali blokiranjem takvih sadržaja, da ne zateknete žustru svađu, često nacionalistički, vjerski i familijarno protkanu.
Čak ispod nekih bezazlenih naslova, tipa ispod objave nekog aktuelnog sportskog događaja vidimo započet treći svjetski rat, pozive na ubistva, četnikovanje, ustašovanje, balijanje, prebijanje, paljenje tuđe imovine i želja za seksualnim opštenjem sa članovima porodice onog protivnika sa druge strane. Stiče se utisak kome sam sklon da dam legitimitet da povod zapravo nije ni bitan. Profil takvih ljudi itekako ima svoju medicinsku dijagnozu ali to bih prepustio psihoanalitičarima.
Ja problem vidim u shvatanju demokratije i granice sebi dozvoljenih prava. Samim tim što ste zakonski postali punoljetna osoba vas ne čini dovoljno osposobljenim za pravo glasa, pravo mišljenja. Da ne bi bilo zabune, na kratko da razjasnim misao. Ako se neko odškoluje za automehaničara to ga ne čini osposobljenim za taj posao, tako ni dostizanjem zakonski određenog punoljetstva ne dostižete dobnu zrelost za pravo na mišljenje. Pravo mišljenja (sama riječ kaže) dobijate onog trenutka kada ste sposobni da razmislite, zatim protumačite i donesete zaključak.
Tu će vam pomoći ako saslušate, pročitate, pogledate, pomirišite, okusite prije namjere donošenja ikakvog zaključka. Dati sud o bilo kome/čemu prije ovog svega navedenog vas čini kvalifikovanim da uz internet postanete osoba iz naslova. Okviri vaše slobode nemaju granicu samo zakonski propisanim pravilima kako se često sloboda doživljava, da nam je dozvoljeno sve što zakonom nije zabranjeno već i u kontroli nenarušavanja tuđe slobode, na misao, izražavanje, stav čak iako je dijametralno suprotan od našeg. Da ne odem preduboko u drugu temu, temu poimanja slobode bez koje se ne može ni pričati o ovome vraćam se prvobitnom razlogu zbog kojeg sam počeo ovo pisanje. Ako ste u čitanju stigli do ovog dijela vrlo je mala vjerovatnoća da pripadate toj skupini ljudi, ako ste se našli kojim slučajem uvrjeđeni onda razlog potražite u sebi, do rješenja se ne dolazi spolja već uvijek iznutra.
Kao što sam već spomenuo, razlog za fekalizovanje po društvenim mrežama ne postoji, ne postoji razlog da nekome drugom ma koliko se ne slagali i imali suprotno mišljenje psujete, da vrijeđate, omalovažavate. Ako neko od vas zagađivača čita ovo, mora da zna da može da ignoriše, blokira, izbriše sadržaj koji ga navodi na sve to. Ali čisto sumnjam da ih ima jer to su ljudi kojima nije bitan sadržaj, oni ne ulaze u tekstove, to su ljudi koji zapravo nikad ništa i ne čitaju. Možemo li spriječiti izlive mržnje na internetu – NE MOŽEMO, ali možemo jednu drugu stvar na koju pozivam sve, da ako do sad nisu da makar od danas ne učestvuju u širenju i emitovanju iste.
Kako? Time što će prvo pročitati sadržaj, pokušati razumjeti napisano i na kraju upitati sebe samo jedno jedino pitanje – šta ja konkretno postižem time ako dam svoje mišljenje? Ovaj tekst je takođe i apel vama koji sigurno znate nekoga ko se ne može suzdržati od ostavljanja bljutavih komentara ispod tuđih objava da im skrenete pažnju, jer je jako važno da im pokušate objasniti da širenjem animoziteta, vulgarnosti, mržnje zagađuju prostor koji dijele sa ljudima koji imaju pravo na ”čist vazduh”. Oni moraju znati da nemaju pravo na vrijeđanje čak i ako se radi o društvenim mrežama. Ako baš ne mogu da se suzdrže od komentarisanja neka prvo pročitaju zatim riječnikom koji dolikuje ostave svoje utiske, nikoga ne navodeći na raspravu dajući povoda za svađu.
Ovaj tekst je isprovociran jednom nedavnom objavom ispod koje su se za tili čas našle takve uvrede, zluradi i besmisleni komentari koji nisu imali veze sa tekstualnom objavom, dakle povod nije bitan, zagađivači misle da imaju pravo da zagađuju, ja vam kažem nemate, zagađujete prostor i da se mene lično pita bilo bi vam oduzeto.