Do lokalnih izbora, koji su po mnogo čemu specifični, je ostalo nešto više od tri mjeseca. Stranke se već grupišu, odborničke liste formiraju, a kandidati predstavljaju. U Gradišci je situacija specifična, liste su manje-više formirane, veliki broj stranaka je podržao aktuelnog gradonačelnika i kandidata Zorana Adžića, dok opozicija još nema kandidata.
Ono što je svima više nego očigledna stvar, jeste razbijanja SDS-a, koji je bio sastavljem od velikog broja ljudi kojima je bitan isključivo lični interes. Svima je jasno da se u politici, bar na prostoru Bosne i Heregovine, lični interes stavlja u prvi plan, a da je opšti interes odavno iščezao. Sličnu sudbinu SDS-a dijeli i DNS.
Pomenuh SDS iz prostog razloga što mi se čini da je Mirku Šaroviću dovoljno to što je predsjednik i da ne pokazuje veliku zainteresovanost za lokalne zajednice. Zato ih jednu po jednu gubi, jer ih ne obilazi, usmjerava, savjetuje. Primjera radi, funkcioneri SNSD-a sa republičkog nivoa redovno dolaze u Gradišku, obilaze radove, komuniciraju s narodom i na neki način šalju poruku da lokalna vlast ima podršku republičke. Slično je i sa drugim strankama, poput DNS-a, kojeg je obilazio Nenad Nešić, DEMOS-a kojima je dolazila ministrica Turizma i trgovine u Vladi RS Suzana Gašić, Ujedinjenoj Srpskoj su redovni gosti ministri i predsjednik Nenad Stevandić.
Što se tiče opozicije, Jelena Trivić i Draško Stanivuković su redovni gosti gradiškom PDP-u, a na krilima njihove popularnosti gradiški PDP gradi kampanju. Čak se pojavljuje i Adam Šukalo, za kojeg se spekuliše da bi mogao biti kandidat za gradonačelnika Gradiške ispred opozicije, što je za sada nemoguće.
Gdje su posjete SDS-u, gdje je mašinerija koja bi trebala da radi za SDS?
Na ovo pitanje niko nema odgovor, jer je u 2020. godini Mirko Šarović samo jednom bio u Gradišci. Brojne projekte koje je bivši gradonačenik Zoran Latinović pokrenuo, a aktuelni prisvojio, davno su zaboravljeni. Da li se SDS unaprijed odrekao Gradiške ili su nezainteresovanost za bilo kakvim djelovanjem doveli do stanja opuštenosti do kampanje. Možda savjetnici u SDS-u vjeruju da je dovoljno doći od kampanje do kompanje u neke lokalne zajednice.
Bilo kako bilo, SNSD posjeduje ogromnu mašineriju koja se zasniva na vladavini straha i ucjene. Ukoliko narod shvati da lideri neće stati uz njih ako se pokušaju oduprijeti trenutnom sistemu, do promjene neće doći, a možda promjenu niko i ne želi jer fotelja u opoziciji ne donosi nikakvu odgovornost, ostim ako ste na lokalu, gdje vaš status, biznis ili bilo šta treće obavezno dolazi u pitanje.
