Gornji Podgradci su imali burnu istoriju. Prvi poznati naseljenici ovog i šireg prostora bilo je ilirsko pleme Oserijati. Na ovaj prostor prodiru kratkotrajno Kelti, a početkom II vijeka p.n.e. Balkan zauzimaju Rimljani koji osvajaju i podgradačko područje 35 godine p.n.e. da bi kasnije ovaj kraj postao urbana zona, poznatija kao Vrbaški grad.
Početkom XII vijeka ovaj prostor su osvojili Mađari koji su novo-pripojene krajeve uključili u svoju administrativno teritorijalnu organizaciju; podjelili ih na župe.
Područje Gornjih Podgradaca pripalo je srednjovjekovnoj župi Vrbas čije je sjedište bio Vrbački grad. Dosadašnja istoriografija nije dala konačan sud o tome gdje se tačno nalazio Vrbaški grad.
Ovaj grad se spominje 1293. godine kao Vrbaški grad ili Castrum Orbaszka i bilo je sjedište tadašnje župe Vrbas. U narodu ga zovu Grad Marije Terezije, po austrougarskoj kraljici Mariji Tereziji, i imao je veoma burnu istoriju u periodu preko 300 godina svog postojanja.
Ostaci ovog grada se nalaze 3km južno od urbanog dijela Gornjih Podgradaca na lijevoj obali rijeke Vrbaške, na strmom uzvišenju Pavetnjak (285m nadmorske visine). Ispod grada je pronađena i srednjovjekovna crkva sa polukružnom aspidom i kontraforima, koja se po predanju dovodi u vezu sa sv. Đorđem. Pod gradom se razvijalo i predgrađe kao naselje, pa se smatra da su tako nastali i dobili svoj današnji naziv Podgradci, koji se prvi put pominju 1334. godine i predstavljaju danas najveće naselje u ovom kraju, a katastarskom površinom (8866 ha) su najveći na opštini Gradiška.