Veni, vidi-ć, vici! Dođoh, Vidića pobjedih! Tako bi se Dragan Džajić, novoizabrani predsjednik FSS, mogao ovom slavnom rečenicom obratiti urbi et orbi, gradu i svijetu, nakon lake i brze pobjede na izbornoj skupštini fudbalske organizacije Srbije. I upisati u istoriju beščašća srpskog fudbala. Sve je u vezi ove izborne skupštine bilo vanredno. Jedino su nepoštenje i politika bili redovni. Jer, očigledno Srbija  ne zna i ne može drugačije i bolje. Pazova je Stara ali su laži, podmetanja i sramota novi. 

Malo istorije za početnike. „Veni, vidi, vici!“, najpoznatija je izreka rimskog državnika i vojskovođe Gaja Julija Cezara. Cezar je ove riječi upotrebio u izvještaju pred rimskim senatom o svojoj neočekivanoj brzoj pobjedi nad pontskim kraljem Farnakom II., 47. godine prije Hrista. Izreka se u kolokvijalnom govoru upotrebljava za brzu, neočekivanu pobjedu, za nešto što se brzo napravilo i riješilo bez puno muke i napora. Fraza kojom se izražava laka i brza pobjeda kojom je uspješno riješen neki težak problem.Ova čuvena izreka zabilježena je  u Cezarovom poznatom djelu „De Bello Gallico“ ili „O Glaskom ratu“.  Posljednja dešavanja oko održavanja izborne skupštine FSS bilasu svojevrsni mali građanski rat. 

Tako je izgledala izborna Skupština FSS, na kojoj je Dragan Džajić, lakše nego se očekivalo postao novi predsjednik FSS. Ishod izbora bio je poznat unaprijed. Tako je uvijek u Srbiji. I kad se bira predsjednik države i kad se bira predsjednik lovačkog društva, lider sindikata i šef fudbalske organizacije. Jedan kandidat na izborima u 21 vijeku trećeg stoljeća. Dugo se smatralo da je to relikt komunizma, a ne savremenih demokratskih društava. Bio je i drugi kandidat, ali je zajedničkom akcijom vlasti, na vrijeme otjeran. 

Srpska kuća fudbala nastavlja da tone. Sa robotskom preciznošću od 79 prisutnih delegata, njih 78 su glasali ZA, nijedan PROTIV  i nijedan suzdržan. Jedan prisutni je bio protiv, ali nije glasao jer je napustio skupštinu. Jedan, ali vrijedan. On je podržao onog otsutnog protivkandidata sa Skupštine, koji je dan pred sjednicu povukao svoju kandidaturu pod pritiskom botovizovane javnosti i fanatizovanih fudbalskih huškača. Na fudbalskom stadionu „Jedinstva“ sa Uba osvanuli su grafiti prijetnji i mržnje protiv Nemanje Vidića i Nemanje Matića koji je podržao kandidaturu Vidića: „Vidiću, marš sa Uba!“ i „Matiću sram te bilo, Džaja je legenda!“. Tako,  ne može bez mržnje i pljuvanja biti izabran ni predsjednik FSS. 

Ovo je pobjeda Srbije koja nikada nije imala dva kandidata na izborima za predsjednika FSS. Novi fudbalski vođa je izabran sa 99% glasova. Kao u Iranu i Sjevernoj Koreji. Srbija hoće da bude jednoglasna, a ne demokratska kao druge evropske države. Na kraju, aplaudiralo se samo pobjednicima. Svi ostali, različiti, drugačiji, neistomišljenici doživjeli su najgore uvrede. Kakvo dostignuće za narod koji se diči svojim slobodarskim tradicijama i istorijom oslobodilačkih revolucija i ustanaka. 

Nemanja Vidić je odustao od izborne trke. Spriječen je prije nego što je ušao u skupštinsku salu i izbornu borbu. Medijskom harangom tabloida vladajuće stranke, interesnih grupa, fudbalskih huligana, duboke države i  mafijaških krugova. Odustao je pred ruljom. U takvoj negativnoj kakofoniji i harmoniji niko nije želio ni htio da čuje riječi Nemanje Vidića:„Želio sam da ujedinjujem, a ne da razjedinjujem. Želeo sam da budem rješenje, a ne problem.“

U saopštenju o povlačenju svoje kandidature Nemanja Vidić je napisao: „Moja ideja je bila i ostala da okupim tim vrhunskih profesionalaca koji su kadri da te izazove rješe kvalitetnije nego možda iko u Evropi. Nažalost, na svakom koraku puta ka tome da postanem predsjednik FSS mi je jasno stavljeno do znanja da nam ta šansa neće biti pružena.“

„Ova pobjeda je vaš najveći poraz“, reče na Skupštini Mirko Poledica, predsjednik Sindikata profesionalni fudbalera „Nezavisnost“. „Iz pobjede u pobjedu do konačnog poraza!“, kako bi glasila persiflirana i karikirana izjava Vinstona Čerčila, primjenjena na srpske fudbalske prilike. Nije poražen Vidić, poražena je mlada, borbena i bolja Srbija. Ovako nešto  ni komunisti nisu radili, a ova vlast danas to radi u formalnoj demokratiji. Nekada je veliki Džaja igrao sa genijalnim Peleom,a sada igra kako režim nalaže. Pristao je da bude fikus, ikebana i marioneta vladajućeg režima. Postao je žrtva igara fudbalskog kartela, interesnih klanova i političke kaste koji godinama mrse konce u srpskom fudbalu.

Srbija koja bira bolesnog starca od 76 godina, pa makar on bio i nesumnjiva fudbalska legenda i veličina kao što je Dragan Džajić, koju niko ne spori, umjesto četrdesetdvogodišnjeg mladog čovjeka, je ista ona Srbija koja nema vjere u sebe, svoju mladost i sopstvenu budućnost. To je ista ona Srbija koja ima mortalitet veći od nataliteta, koju napuštaju mladi i odlaze u inostranstvo, jer im je tamo bolje, jer ništa u svojoj vlastitoj zemlji ne mogu uraditi na normalan, zakonit, pošten i pravedan način. To je ista ona Srbija koja postaje zemlja staraca, bolesnih i zaboravljenih od vlastite djece. To je ona Srbija koja je umorna od višedecenijske  političke inercije i destrukcije, koja razbija samu suštinu njenog društvenog i nacionalnog bića. 

FSS godinama privlači pažnju javnosti na negativan način. Prvo smo imali „skandal majstora“ Tomislava Karadžića famoznog Tolu. Poslije je došao bizarni Slaviša Kokeza, kum višemilionske instalisane snage, koji se sam povukao nakon optužbi da je saradnik kriminalnog klana Veljka Belivuka. Nakon dvije godine anarhije, na posljednjoj izbornoj skupštini na Terazijama 35, izvršen je mali „fudbalski državni udar“, kao nastavak organizovanog haosa. 

Šta god da se desilo svi smo ponešto naučili iz ove izborne farse u FSS. Postoji drugačija i mlada fudbalska Srbija. Još jednom je onemogućena u svojim dobrim namjerama. Od starijih, iskusnijih, organizovanijih i pokvarenijih. Da sve može da se u Srbiji promjeni, osim da se vlast i  politika mješaju u sve i svašta pa i u sport. Umjesto da iskusni veteran Dragan Džajić, kao veliko fudbalsko ime bude počasni predsjednik FSS, a mladi Nemanja Vidić, novi operativni predsjednik FSS, od svega je napravljena najobičnija farsa. To bi bila fudbalska Srbija budućnosti.Fudbal, ipak, nije stočni fond i poljoprivreda!Ovako ponovo su  napadači porazili odbranu vrijednosti. Odbranu integriteta, dostojanstva, znanja i odgovornosti. Tu ne pomažu ni molebani, ni litije, ni kletve, nego radikalna promjena kulturnog i političkog obrasca koji decenijama pustoši najbolje ljudske rezerve Srbije. 

Kava je budućnost srpskog fudbala, nakon svega? Fudbal ostaje u rukama vlasti i dubokog fudbala. Sve ostaje isto. Sve smo to već vidjeli. Namještanje utakmica, mešetarenje, menadžerisanje, pranje para, kupoprodaja ugovora, lični interesi,  profiterstvo i korupcija. 

Ipak, glavu gore. Bar se sve vidjelo kao na dlanu. Srbija zna i pamti. Veni, vidi–kovac, vici! Ili, po srpski: Dođoh, vidjeh, progledah!

                                                                                                   Autor je publicista