Da li ste se ikad zapitali iz kojih razloga nam je dat internet na korištenje.

Ljubitelji teorija zavjera će reći zbog kontrole, a oni malo blaži reći će zbog zarade putem marketinga, i jedni i drugi ne bi pogriješili iz mog ugla gledanja samo što ni to ne zadovoljava znatiželju koja me natjerala da napišem ovaj tekst.

Kontrola i oblikovanje ljudske svijesti, javnog mijenja , reklamiranje sadržaja koji mjenjaju percepciju i navike kao i kupovnu požudu samo su površinski dio interet mreže. I da, da vas razočaram, nikad nije bio zamišljen kao mjesto okupljanja ljudi koji će dijeliti fotografije iz svog privatnog života. Čovjek koji nas navodi da dublje proispitamo svrhu interneta je ovih dana bio u žiži javnosti , osnivač WikiLeaksa, slobodni novinar Džulijan Asanž.

Njegovo ime vam sigurno zvuči poznato, pa ćemo ovaj tekst posvetiti čovjeku koji je svoj život i posao posvetio razotkrivanju nekolicine moćnika u čijim je rukama internet kojeg koriste upravo za konfuziju ljudske paradigme. Nedovoljna zainteresovanost u vezi posljednjeg hapšenja ovog australijanca dovoljno govori o indiferentnosti društva za prave informacije.

Ali da bi svijest pojedinca bila svedena tako nisko upravo zahvalnost moramo odati internetu. Uvođenje interneta kao mjesto gomile informacija, kao mjesto bezbroj teorija o tome kako se nešto moglo desiti pa kao proizvod toga imate ljude koji neće znati u šta da vjeruju. Pojedinac kao takav, odvojen od realnog sagledavanja svijeta i relativiziranja svega postojećeg nerijetko se nalazi u poziciji da ni sam ne zna šta da misli i kakav stav da ima.

Zbuniti čovjeka do te mjere da mu sve postane svejedno, relativno i normalno je rekao bih rat protiv samog čovjeka u kojem ni sam ne zna da se nalazi. Pa zar opet rat upitaće se prosječni balkanac, ali mislim da ovakav oblik ratovanja nadilazi prostore balkana, nacije i kontinente. Reći ćete da je internet mjesto na kome sve možete pronaći, ali da li je to zaista tako?

Istina je u stvarnosti obrnuta tom mišljenju jer je više informacija sakriveno nego ponuđeno, a i to sto je ponuđeno je kao što sam naveo izinterpretirano na tako mnogo različitih načina da vam sve djeluje i kao laž i kao istina. Upravo je Asanž do skoro najtraženiji čovjek na svijetu pokušao svijetu predstaviti drugačiju sliku upotrebe interneta i kontrole informacija i toga u šta ćete vjerovati i koja količina informacija će vam biti dostupna.

Šta je to što ne smijemo znati ? Šta je to što internet ili preciznije rečeno njegov vlasnik krije od javnosti? Zašto nam je količina informacija ograničena?

Postavljanjem ovakvih pitanja samo smo na tragu da izađemo iz konvencionalnog pristupa internetu. Zbog čega je ovaj čovjek proglašen najopasnijim teroristom? Za koga je on terorista? Na koga je izvršio atentat?

Potraga i hapšenje za ovim čovjekom otvara mnoga pitanja. Zašto je opasan i koje sve to Asanž informacije posjeduje? Lijepljenjem ovakve etikete je jasno da onaj koji ga je takvim okarakterisao upravo stoji iza informacija koje dobijate, a Asanžu hvala na njegovoj borbi za slobodu informacija i kao uvijek nešto je onakvo u kakve svrhe ga upotrebite.