U današnje vrijeme, kada našem narodu prijeti izumiranje, u mjestu Romanovci pored Gradiške, živi jedna hrabra mnogobrojna porodica Gajić koja se sama bori protiv bijele kuge. Svjesni izazova koje nosi savremeni život, mladi bračni par: Draženko (37 godina) i Ivana (31) odvažili su se da istraju i ispune svoj san: da njihovom kućom odzvanja smijeh mnogobrojnog potomstva.
Iako nezaposleni, živeći od očevog nadničarenja i dječijeg dodatka u iznosu od 140,00 KM, uspijevaju da obezbijede osnovno za svojih osmoro djece: Vladanu (11), Vladana(10), Ognjena (9), Saru (6), Milenu (5), Milijanu (4), Stanka (2,5) i Pavla (5 mjeseci). A djeca, svjesna muka i borbi koje roditelji vode svakodnevno da bi im obezbjedili osnovno za njihovu egzistenciju, svoj kućerak zagrijavaju složnošću, ljubavlju i smijehom. Ali, nažalost, to je jedino što je uspijeva zagrijati, jer je kuća u kojoj trenutno žive nekvalitetno urađena i već dotrajala, a vlaga se osjeti pri samom ulasku u nju.
Ušavši u kuću, djecu smo zatekli poredane jedne tik uz druge na kauču. Uprkos svojoj neimaštini, ova djeca imaju ono na čemu im mnoga imućnija djeca mogu pozavidjeti: imaju jedni druge i osmijeh na licu, a to im ne može zamjeniti niti jedan računar, telefon ili pak igrica.
Na pitanje gdje spavaju, odgovorili su: – „Ovdje, na kauču. Mi svi spavamo zajedno na kauču, a bebe (misleći na dvoipogodišnjeg i petomjesečnog brata) spavaju u krevecima.“ –„Nije li Vam gužva?“ – „Nije“, odgovara najastarija kćerka Vladana sa osmijehom na licu, „dogovorimo se ko će spavati na kauču, a ko će u sobi sa roditeljima“.
Roditelji su prije nekoliko godina podigli kredit da bi kupili kuću, koja je kako su djeca rasla i kako su u porodicu stizali novi članovi polako postajala premala. Zbog toga su počeli sa dogradnjom još dvije dječije sobe ali su radovi zbog nedostatka sredstava ubrzo stali, jer kako kažu: „Jednostavno ne možemo priuštiti sebi da to završimo pored troškova koje imamo svakodnevno oko djece.“
Mnogi su, čuvši za njih i njihovu lavovsku borbu za opstanak, dolazili i obećavali da će pomoći. Ali šestoro djece i dalje spava u dnevnom boravku na jednom kauču, na promaji, u kućerku punom vlage. Jedini koji su pritekli u pomoć bili su aktivisti humanitarne organizacije Nemanjići Tićino koji su pomogli u nekoliko navrata i koji su obezbijedili materijal za nastavak radova.
Čuvši za ovu porodicu, naš sjajni tim iz Gradiške, koji se već drugu godinu neumorno trudi da pomogne ugroženim porodicama iz svoje okoline, je odlučio da ispuni želje i ovoj porodici i obezbjedi adekvatne uslove za djecu.
Pomoć naše organizacije će sigurno ići u pravcu zaustavljanja vlage koja se pojavila u kući, prije svega zbog loše urađenog krova, a i zbog toga što dograđeni dio nije pokriven istim. Nakon toga pristupili bi završetku i adaptaciji dograđenog dijela i kompletnim opremanjem namještajem dječijih soba čime bi obezbijedili prijeko-potrebni prostor za djecu i time im bar na trenutak olakšali djetinjstvo koje trenutno provode skučeni u jednoj sobi, a prva procjena vrijednosti pomoći iznosi 20.000,00 KM.
Zbog toga pozivamo sve stanovnike Gradiške i okolnih mjesta da se uključe u akciju prikupljanja potrebnih sredstava za porodicu Gajić, koja će se najvećim dijelom prikupljati u sklopu projekta Trojka iz bloka, a čiji će vrhunac biti održavanje turnira u brzom šutiranju trojki na platou ispred Doma Kulture u Gradišci u subotu 1. juna. Do tada svi koji hoće da podrže akciju mogu to da učine pozivom na broj: 17763 na koji način će donirati 2,00 KM ili putem neke druge donatorske platforme, kojima možete pristupiti ovde. Da podsjetimo humanitarne akcije u Gradišci su već počela organizovanjem Bioskopa iz bloka i Pikada iz bloka.
Jer su porodice poput porodice Gajić pravo bogatstvo našeg izumirućeg naroda i zaslužuju svaku pomoć. Majka Ivana je savremeni pandan Majci Hrabrosti: svakodnevno vodeći rat da obezbijedi djeci osnovnu egzistenciju; otac, borac za svoju porodicu – ne zna za nedjelju, već nadničari kad god mu se ukaže prilika; a djeca, mogu poslužiti kao primjer svoj djeci ovog svijeta: iako nemaju ni svoj lični prostor u kojem bi mogli raditi domaće zadatke, oni su dobri i primjerni učenici; i bez obzira na izazove koje im život postavlja svaki dan, oni su puni ljubavi i iskrene dječije radosti!
Comments are closed