Muški i ženski rodu,
Svi smo u istom sosu,
Gdje ćemo se šišat’,
Gdje ć’mo farbat’ kosu?
Ponestaje šminke,
Kreona, parfema,
Pedikira, manikira
I svakodobnih krema.
Ne bih htio toplu vodu
Kraj bojlera izmišljat”,
Al’ o tom je neko treb’o
Na vrijeme razmišljat’.
Dok smo se po rafama
Otimal’ za brašno,
Sad ćemo biti ružni,
Fakat ono strašno.
Jer svak’ je im’o pravo
Slobodno da bira,
Između pomadica
I toalet papira…
I dok za glavu fali šminke,
A nekom kubik daske,
Vrijeme je za istinu,
Da skinemo maske.
Zato StayAtHome,
I vani ne izlazi,
Još ko ružan postane,
Nek’ nikom ne prilazi…
