Goran Kotur “žestoki momak” iz Gradiške ubijen je 3. oktobra 2003. godine pred porodičnom kućom u Gradišci i to na oči desetogodišnjeg sina Stefana i supruge Šefike.

Ubica je u Kotura ispalio “samo” jedan hitac koji je žrtvu pogodio sa desne strane leđa, zatim zakačio kičmeni stub i presjekao arteriju, što je ujedno bio i uzrok smrti. Nada Kotur, majka žrtve, tvrdi da je u proteklih nekoliko godina obišla sve značajnije radnike MUP-a RS i inspektore, ali da joj niko nije dao odgovor na jedno pitanje, koje će je kako kaže mučiti do smrti, a to je ko je ubio njezinog sina i zašto se istraga od početka vodi na traljav način.

“Da je bio najveći kriminalac, on je moj sin, nije bicikl, nije nekakav predmet i ja kao njegova majka imam pravo da znam ko je to učinio”, izjavila je u ispovijesti ogorčena majka.

Istraga 

Brojna policijska vozila i specijalna policija naoružana dugim cijevima blokirali su do te večeri inače mirnu Ulicu Solunskih dobrovalja uz kej na rijeci Savi. Jauci članova porodice i izgubljeni pogledi komšija kao da su najavili misteriju koja je gotovo osam godina obavijena i ne pušta slučaj ubistva Gorana Kotura. Kotur je kobne večeri oko 20 časova, tog 3. oktobra 2003. godine došao pred kuću u automobilu kojim ga je dovezao prijatelj Miroslav Vidović.

Izašao je iz auta i uputio se u dvorište, prema autu u kome su bili njegova supruga Šefika i njihov 10-ogodišnji sin Stefan, koji su se spremali da odu u grad. Kotur je prišao automobilu, uputio suprugu gdje ide, a zatim je zatražio ključ od kuće. U trenutku dok mu je supruga predavala ključ začuo se pucanj, a Kotur je kao pokošen pao na beton pored auta. Supruga i njezin otac Munib Šišić, teško ranjenog Kotura su odmah prevezli do bolnice, no sve je bilo uzalud. Kotur je izdahnuo jer mu je metak prekinuo arteriju uz kičmeni stub.

O svemu su ubrzo obaviješteni i roditelji koji su i danas ogorčeni na rad policije, tužilaštva, ali i svih “odgovornih”. Zanimljivo je da istraga do danas nije jasno utvrdila iz kojeg je oružja ubijen Kotur, jer se metak rasprsnuo u njegovom tijelu na fragmente. Pretpostavlja se da bi kalibar mogao biti 7,9 milimetara, no to je jedino što je koliko toliko jasno u ovom slučaju. Uslijedila je, prema mišljenju porodice, i više nego traljava istraga.

Sumnje

Naime, tek dva dana nakon ubistva, policija iz Gradiške je pretresla porodičnu kuću, odnosno sobu koja se nalazi 10-tak metara od dvorišta u kome je ubijen Kotur, a iz koje se pretpostavlja da je ubica ispalio smrtonosni hitac. Iako je porodica, kako to tvrdi majka pokojnika, odmah u noći ubistva tražila od policije da provjeri tu praznu kuću na kojoj je bila dijelom pomjerena roletna, policija je tek nakon dva dana otvorila vrata sporne kuće. U toj napuštenoj kući, odnosno u sobi pronađen je opušak, dok su na prozoru i na roletni pronađeni otisci za koje do danas nije utvrđeno kome oni pripadaju.

Porodica, s obzirom na položaj tijela Kotura u trenutku ranjavanja, u što se uvjerila i ekipa “Nezavisnih”, opravdano sumnja da je metak došao iz pravca sporne sobe, odnosno kuće koja je sa druge strane ulice i koja je Koturu bila okrenuta gotovo direktno prema licu, a ne bočno sa desne strane. Činjenice da se ne zna iz kojeg je oružja ubijena žrtva, niti da je poznato mjesto na kojem je ubica stajao dovoljan su razlog da porodica počne sumnjati da u slučaju ubistva Kotura ima nešto mnogo više od običnog uličnog obračuna.

Zanimljivo je i da je majka pokojnog Kotura u posljednjih nekoliko godina odlazila inspektorima i da bi je kako tvrdi, istog dana u večernjim časovima nazvala nepoznata osoba i ćutala. Da je ubica slobodan i “siguran” govori i podatak da su porodici, odnosno supruzi pokojnika nakon ubistva stizala i prijeteća pisma na račun njene nacionalnosti. No, činjenice sa druge strane govore da je policija tokom istrage privela brojne poslovne saradnike pokojnika, kao i osobe sa kojima je Kotur bio u sukobu.

Uzimani su njihovi otisci, provjeravani alibiji, neki koji su naravno dobrovoljno pristali na to jer drugačije ne može, odvedeni su i na poligraf, ali ništa nije dalo “pozitivne” rezultate. Istragom je utvrđeno i da je Kotur imao sukobe, ali i poslovne odnose sa većim brojem partnera koji su imali kriminalne dosijee. Motiva za ubistvo je bilo više od neraščišćenih poslovnih odnosa, do kako to tvrde u policiji, kriminalne prošlosti Kotura i njegovih veza sa “sumnjivim osobama”.

Porodica 

Munib Šišić, punac pokojnika, ekipi “Nezavisnih” je 2011. godine pokazao mjesto na kome je stajao Kotur kada je bio pogođen. Položaj tijela Kotura, te sporni prozor u napuštenoj kući koja se nalazi desetak metara u lijevu gledajući od kuće Koturovih, ne mogu se dovesti u vezu, no punac je otkrio kako je mjesto ubice bilo svega par metara od žrtve i to na suprotnoj strani.

“Jedino mjesto na kome je mogao stajati ubica jeste dva do tri metra, odnosno ograda susjedne kuće. Na žalost, niko ništa tada nije vidio”, ispričao je punac žrtve.

Nada Kotur ogorčena majka, kroz suze je ispričala kako je njezin sin bio na kraju čovjek, te da očekuje da policija jednom riješi zločin koji se dogodio u Gradišci. Jecajući Nada se prisjetila kako je svaki put kada bi otišla kod nekog od inspektora na razgovor iste noći dobila telefonski poziv i dahtanje u slušalicu.

“Niko u ovih osam godina od inspektora u Gradišci nije nam otvorio vrata i upitao nas o slučaju ubistva mog sina. Tek nedavno u kuću su došla dvojica mlađih inspektora i hvala im na tome. Međutim, ogorčena sam jer sam čula da je slučaj ponovo na početku. Kako je to moguće, kako može nešto biti na početku nakon osam godina uopšte?”, pitanja su na koja ogorčena majka traži odgovor.

U svojoj ispovijesti iznijela je niz imena koja se, prema njenom mišljenju, mogu dovesti u vezu sa ubistvom njezinog sina no ostavićemo to policiji kojoj je dužnost da pošteno i savjesno obavi svaki posao.

“U noći kada je moj sin ubijen, bilo je kao i svake druge noći. Policija je samo blokirala tu ulicu u kojoj je Goran živio sa suprugom i djetetom, ali u gradu kao da se ništa nije dogodilo. Policija je trebala provjeravati autobusku stanicu, trebala je ispitati konobare iz kafane u kojoj je Goran bio nekoliko časova prije ubistva, ali ništa od toga nije urađeno”, uputila je kritike ogorčena Nada za ”Nezavisne” 2011. godine.

Sumnje u opstrukcije

Tvrdi da je došla do svih koji nešto znače u policiji i u Banjaluci i u Gradišci, nakon čega je zaključila da u ubistvu njenog sina, neko zna mnogo više u lokalnoj policiji nego što se to navodi u istrazi.

“Da je moj sin i najveći kriminalac bio, on je moj sin, nije bicikl, nije nekakav predmet i ja imam pravo da zahtijevam da se pronađu i osude ubice”, kaže Nada i dodaje kako sumnja da u ubistvu Gorana Kotura prste imaju i neki policajci koji cijelo vrijeme opstruišu istragu.

Majka žrtve otkrila je i da je Goran u dvorištu imao osvjetljenje, te kamere koje su kako je rekla, kobne noći bile isključene, a da niko ne zna zašto. Osvrnula se Nada i na spornu kuću, odnosno sobu, odnosno roletnu, odnosno prozor za koju policija smatra da je bila mjesto na kojem je stajao ubica.

“Nije u toj sobi stajao ubica, već neko ko je posmatrao zločin i ubistvo, i neko ko je u toj kući bio i kada je policija došla da napravi uviđaj. Govorili smo policiji da uđe u tu kuću, jer smo primijetili da je roletna iskrivljena, a znam sigurno da noć prije nije bila jer sam pored te kuće parkirala auto kada sam posjetila sina i unuka. Umjesto da nas poslušaju, jedan policajac je repetirao pušku na moj supruga i rekao da se odmaknemo”, ispričala je tada Nada.

I dok dani prolaze kao i svaki drugi za mnoge mještane Gradiške, porodica Kotur ogorčena, sa pravom, sumnjajući na sve, sa pravom, zahtijeva da se ubistvu njihovog sina pristupi na normalan način. Zanimljivo je da je supruga pokojnog Kotura nakon ubistva supruga, dobila prijeteće pismo iz kojeg bi se kao motiv ubistva mogao naslutili nacionalna netrpeljivost, no porodica smatra da je to bilo namjerno skretanje pažnje sa pravog motiva. Na žalost supruga Šefika nije željela detaljnije govoriti o čitavom slučaju.

Zaključak

U Odsjeku za krvne delikte u CJB Banjaluka koje je preuzelo rješavanje slučaja ubistva Kotura navode da su i u istragama koje su uslijedile nakon slučaja u Gradišci provjeravani brojni predmeti koji bi se mogli dovesti u vezu sa ubistvom Kotura, ali da nije bilo rezultata.

“Za nas ovaj predmet nije završen i neće biti dok ne pronađemo ubicu”, naveli su u banjalučkoj policiji.

/MM/Nezavisne/