Novinare u Hrvatskoj poštuju daleko više nego u BiH. Nama policija ovdje samo odmahne, vele, kakvi portali kakvi bakrači. Ulazimo u centar grada. Iz naših usta izlaze ne riječi, nego uzdasi. Auuuuu, auuu. I ona naša standardna “jebo te život”. Života ovdje više nema, samo ruševine i crven asfalt od cigle koja je upravo odvezena negdje na otpad u jednoj od brojih kolona kamiona koji ulaze i izlaze iz Petrinje.

Centar grada izgleda sablasno. Rasvjeta je mutna i slaba, asfaltiran put je blatnjav, novinari ubrzano hodaju i snimaju svaki detalj. Tu je i kolegica sa N1 koja se nije ni zemljotresa uplašila. Kada može ona, možemo i mi. Dok štimamo opremu, pored nas se vrte čovjek i dijete. Pitamo ih jesu li tu iz Petrinje. Odgovaraju potvrdno. Pitamo ih, kako su preživjeli sve. Pokažu nam na obližnju kuću, kažu, renovirali je prošle godine, sada je ispucala kao zemlja bez dva mjeseca kiše. Dok slušamo prepričavanja od kobnog dana, krećemo s lajvom. Kratko i jasno bez patetike pokušavamo prenijeti stanje.

Završavamo lajv i spremamo se za drugi. Obilazimo ulice dok u pozadini čujemo razgovore lokalaca koji izriču razne konstatacije “Nije ovako bilo ni za vrijeme rata”, “Ja sam spavo u autu, ne smijem u kući”, “Gdje su tvoji otišli prespavati”. Pokušavamo da pokrenemo drugi lajv ali su prijemnici oštećeni, što su nam volonteri saopštili. Upravo smo njih zamolili da nam pomognu. Prilazi djevojka Simona, kaže da su se dan prije organizovali i došli u ovaj gradić, obećava wi-fi. Njen kolega iz Zagreba donosi wi-fi i krećemo s drugim uključenjem. Završavamo video uz zahvalnost Simoni, dodajemo se na društvenim mrežama i pružamo jedni drugima ruku kao da smo drugari 10 godina. Krećemo dalje da poslikamo ruševine, kako bi prebacili kolegama fotografije. Srećemo vatrogasca sa psom.

Upoznajemo se “Aleksandar drago mi je”, “Bojan, portal Micro mreža Gradiška”. Aleksandar Milićević je vatrogasac K9 tima DVD-a Lipovljani, koji sa sobom vodi psa Kiru, koja kako kaže Aleksandar kada nije u akciji onda je kućni ljubimac.

“Stalno smo ovdje. Aktivni smo 24 časa. Kira i ja smo odmah nakon jednog sata od potresa došli i krenuli u akciju spašavanja. Odmah smo došli na mjesto gdje smo dobili informaciju da je tu zarobljena osoba ispod ruševina. Zajedno sa kolegama iz JVP Novska krećemo u izvlačenje unesrećene djevojke. Akcija je trajala četiri sata, na sreću uspješno se završila”, priča vatrogasac Aleksandar i nastavlja dalje.

“Prizori koje ovdje viđam su uznemirujući. Ljudi su u par sekundi ostali bez svega. Sam dolazak u Petrinju i ostala mjesta vas ne ostavlja mirnim”. Aleksandar pripada jednoj od brojnih vatrogasnih jedinica iz cijele Hrvatske koji danonoćno rade u Petrinji.

Situacija u Sisku je nešto bolja ali ljudi i dalje žive u strahu, jer, kako kažu, svako malo osjete neko podrhtavanje. 

Sve snage Hrvatske su uprte u stradale gradove. Pomažu i komšije. Konvoje pomoći smo sretali na svakih sto metara. Ovim ljudima je potrebno sve zato podržite akciju o kojoj smo pisali. Ako ne možete preći granicu javite se nama, kao novinari imamo mogućnost da ponovo odemo tamo.

Pomozite i Kostajnicu i Kozarsku Dubicu, tamo se još zbraja šteta. Niko ne zna šta nosi budućnost zato se moramo držati zajedno i kada je teško i kada ova godina ode u daleku istoriju.