Sa kraćim prekidima u vrijeme Drugog svjetskog i posljednjeg rata Stevo Grmuša, penzionisani trgovac iz Kostajnice, svake godine na praznik Preobraženja gospodnjeg posjećuje rodno selo Bosanska Bojna, srpsku pravoslavnu crkvu u zaseoku Gradina kod Velike Kladuše.
Ove godine u opustošenom zavičaju, odakle su mnogi mještani davno izbjegli tjerani ratom i zovom boljeg života, Stevo je svoje davnašnje uspomene podijelio sa unucima Milicom i Antonijem.
Žao mu je, veli, što stariji unuk Stefan nije bio u prilici da ove godine sa djedom putuje u Bojnu.
– U ovu crkvu, koja je dva puta paljena i rušena, počeo sam dolaziti sa godinu ili dvije, pred Drugi svjetski rat. To je postala moja zavičajna obaveza i navika. Gdje god sam živio, uvijek sam nastojao doći u crkvu, porazgovarati s komšijama, prisjetiti se davnog vremena. Sada unucima o tome pričam i oni me sa velikim interesovanjem slušaju – ispričao nam je Grmuša.
On je žalostan što je u crkvi malo vjernika, a u školi odavno nema učenika.
– Nekada je u Bojni bilo 300 đaka, a sada nema niti jednoga. To je tako odavno, a ne vjerujem uskoro da će se bilo šta promijeniti na bolje. Ni u crkvi nema naroda. Jednom godišnje se ovdje okupimo, dođemo sa svih strana svijeta, pozdravimo, porazgovaramo, pomolimo za naše mrtve i opet, svako svojim putem do sljedeće godine – požalio nam se Stevo Grmuša koji, osim crkve redovno posjećuje školu i rodno ognjište, gdje odavno ne gori vatra.
/Srpskainfo/
Comments are closed