Utonuću u tvoje oko,

Pažljivo isklesanih, nasmijanih ivica,

U čijoj se zjenici nazire nepregledna dubina-

Svijetla, draga i puna nade.

Utonuću u njega svim svojim srcem.

Prstima ću samo razmaknuti sjene.

Kliznuću vrhom svog uma, da pamtim.

Udahnuću duboko, da ostane trag.

Zastaću kratko usnama, da mu osjetim ukus,

Da u sebi zadrzim mali dio tebe.

Ne želim ga cijelog, samo malo,

Tek toliko, da ga se sjećam,

A da ipak ostane tvoje.                                            ,

Plivaću dalje!

Stići ću tamo gdje si stvaran,

Gdje si čist i ogoljen-

Ono što jesi, ono što si bio i ono što ćeš biti.

Tu ću te prigrliti takvog.

Čvrsto i jako, zgrčiću noge oko tvoga struka,

Osjetiću toplinu tvog daha

I ostaću tu drhteći zauvijek.