Izbori su iza nas, novi – stari ministri, korupcija i kriminal jenjavaju čak i kod naših blogera, jer dolaze praznici, dolazi sveti decembar i januar. To je period krsnih slava, praznika, dječijih raspusta, neradnih dana i odmora.

Najljepši period kada se okupljamo i družimo, pjevamo uz bogatu trpezu, sjećamo se ranijih druženja i zanimljivih dešavanja. Sjećamo se ljudi koji nisu više s nama. Kada nas malo piće uhvati mi opet krenemo o poltici, izborima, CIKU i drugim gorućim temama  koje nas duboku negdje stalno pritišću. Sutradan kad se probudimo postavimo sve slike na društvene mreže pa opet sve ispočetka. Da malo život prenesemo na društvene mreže, gdje je sve super i divno, puni smo ko brodovi, sretni i zadovoljni, ludilo od života.

Ipak, često zaboravimo u tim divnim trenucima i praznicima na one što nemaju, što teško žive, ljude koji će svoj obrok za praznike čekati u javnim kuhinjama u redu. Zato darujte i pomozite koliko možete u ovim teškim vremenima. Dajte i podjelite koliko možete da i njima barem na kratko vratimo osmjeh na lica.

Kada se samo sjetim kada biramo počasnog građanina Banja Luke da zaboravimo na jednog koji je po meni iznad mnogih ranije izabranih. To je naš Kaspa iz Mozaika. Miroslav Subašić čovjek koji je svoj život posvetio da pomogne drugima i koji se svaki dan bori kako da kazan napuni do vrha i obezbjedi dovoljnu količinu obroka. Svi ga znaju u našem gradu. Naljutiće se što ga hvalim, ali zaista je ljudina i čovjek koji je tu za svakoga da pomogne i nađe neko riješenje.

Zato uživajmo u praznicima, ali nezaboravimo na ljude oko sebe. Pokušajmo se regenerisati od političkih tema, od stresa, nepravde, od varljive budućnosti i slične futurologije. Vratimo se malo vjeri i tradiciji, kulturi i istinskim vrijednostima. Budimo ljudi! Barem pokušajmo!