Kao po nekom nepisanom pravilu svake godine imamo priliku da pogledamo jedan do eventualno dva dobra SF filma. Poneki se dugo iščekuju, pa omanu, a neki iskoče na površinu iako se za njih do tad nije znalo. Po tom nepisanom pravilu svake godine imamo film koji se tiče svemira, vanzemaljaca, života van Zemlje ili novog života na Zemlji. Doduše, SF filmovi odavno nisu posebno u modi, a naročito ako se uz njih pomiješa i horor priča.

Ali opet bude tu po koji zanimljiv, ali godišnje opet jedan do dva. Sjetimo se Arrivala, koji je uspio upotpuniti ono što Interstellar nije mogao. A prošle godine se nekako mimo znanja publike pokazao dobar film LIFE, koje je baš taj SF film sa dozom hororstva, pokušavao da izigrava Aliena, ali opet donekle je u tome uspio, bar za kratko.

Novi film ove godine je ANNIHILATION ili Istrebljenje, kako zvanični prevod glasi. On je dugo očekivan i najvaljivan još od prošle godine, a izašao je krajem februara na teritoriji Amerike, dok je internacionalnu premijeru doživio u martu mjesecu ove godine. Prava na njegovo prikazivanje je preuzeo Netflix, pa je time isključena i mogučnost njegovog kino prikazivanja, na žalost.

Naime, ovo je novi film Alexa Garlanda, čovjeka koji je bio novelista, pa scenarista i do prije koju godinu i režiser. Proslavio se sjajnim filmom Ex Machina, koji je dobro prošao kod publike i na dodjeli oskara 2015. dobio priznanje za vizuelne efekte. Tim filmom je Garland jasno pomjerio koncepcije novog filma i počeo da pomijera granice istog, a sa ovim novim ih je samo nastavio.

Alex Garlan je napisao novelu The Beach, koja će se kasnije ekranizovati sa Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi, a godinama kasnije film će dobiti i po malo kultni status s obzirom da u to vrijeme nije prošao nešto posebno kod publike. Sledeci projekat u kojem je imao značajniju ulogu je si-fi horor drama 28 Days later, u kojem je odradio scenario za film Dannya Boylea. Posle toga uslijedili su i mnogi drugi projekti dok nije došla i 2014.godine. Alex Garland tada ulazi u filmski posao skroz, pa pravi scenario i odrađuje režiju za taj film Ex Machina. Sa vrlo malo glumaca od kojih je troje sasvim odradilo posao, sjajnim vizuelnim efektima i originalnom pričom, on odlazi na tržiste film i pokazuje svoj potencijal. Taj film je posebna priča za sebe.

Annihilation je novi film za koji je Garland odradio scenario po knjizi Jeffa VanderMeer-a. Riječ je o si-fi i horor filmu, a u njemu igraju Natalie Portman, Oscar Isaac, Jennifer Jason Leigh, Tessa Thompson i dr.

Film je zasnovan na priči u kojoj mlada naučnica, biolog Lena (Natalie Portman) odlazi na ekspediciju u nepoznato, a sve usljed povratka njenog muža sa te misije i njegovog odsustva od godinu dana. Ona na misiju odlazi sa još četri ženske osobe od kojih je svaka sa svojim motivima na tom putu. Oni odlaze na područje koje je nepoznato (Area X) i drži se u tajnosti, a nastalo je navodnim padom meteroa i neprestano se širi. Sve ekspedicije koje su do tad bile poslate se navodno nisu vratile.

To područje oni nazivaju Shimmer, a predstavlja sferu u kojoj se kao prizma, prelama prostor, vrijeme i geni. Oni prilikom svog ulaska se suočavaju sa dezorijentacijom, a kasnije i sa mutacijama. Kako prolaze, dobijamo i informacije o njihovim motivima, pa vidimo da su svi tu iz razloga što nemaju puno toga da izgube. Krajnji njihov cilje jeste centar tog područja, tj mjesto gdje su se promjene počele događati, a to je Lighthous ili svjetionik.

Film od početka gura tri paralele, tj sa prvom pričom u kojoj Lena prepričava šta se sve desilo, vidimo da je ona preživjela nešto. Imamo i tu pravu radnju koja nas od početka vodi time da je junakinja vidno potresena i pogođena nestankom muža, a zatim i njegovim povratkom i vidno narušenim stanjem, te se odlučuje na taj put u nepoznato. I treća paralelna priča je kroz flešbekove u kojima vidimo njen odnos sa mužem i njenu prevaru sa radnim kolegom, te njeno kajanje zbog toga. Ova zadnja nas navodi da više razmišljamo o njenom odnosu sa mužem nego o potencijalnim opasnostima u novom području.

Kako film odmiče vizualni efekti se povećavaju, ali nikako pretjerano. Muzika je solidna pratnja, ali nekako nije potpuno  iskorišćeno od glumačke postave.  NIje se puno radilo na priči od novom području u kojem se nalaze i potencijanim posljedicama koje ono pruža. Alex Garland je najveća prednost sa svojim scenarijom i drugačijim osvrtom na film. Tako da možemo reći da imamo jednu ljubavnu dramu u si-fi okruženju sa ponekim primjesama horror scena. Definitivno nešto drugačije, neće lako proći kod publike, ali zato mejnstrim sigurno hoće.