Dugačak je spisak imena ljudi, bivših sugrađana, svjetskih gradova i država, gradiških sokaka, ulica, kuća i znamenitosti u ”tefteru” Enesa Duratovića iz Lipovače kod Gradiške.
Ovaj humanitarac, zaljubljenik u sport i folklor, član uprave Fudbalskog kluba Obradovac i akcijaš, vrijedan pregalac u svom mjestu, svakodnevno fotografiše po gradu, zavisno šta je za koga potrebno, i šalje njemu poznatim ali i nepoznatim zemljacima u mnoge države, gdje su ih životni putevi davno odveli.
”U vrijeme opšte epidemije virusa korona i ograničenja u kretanjima, izolacija, mnogi naši ljudi po svijetu veoma su opterećeni nostalgijom. Moja porodica, supruga Minka, kćerka Sabina i sin Elvis su takođe u inostranstvu, u Norveškoj, a ja najviše vremena provodim u Gradišci. Zato odavde pokušavam da našima u daljini bar nešto pomognem, da njihovoj duši učinim ”rahat”, zadovoljstvo”, kaže Enes.
”Kada god sam u prilici, zavisno u kojem periodu je dozvoljen izlazak starijim od 65 godina, slikam sve oko sebe, sve što od mene traže. Počelo je od Lipovače, obližnjih kuća i sokaka, a sada se to moje slikanje mobilnim telefonom proširilo na cijeli grad i okolinu. Nije mi teško ni zanovjetno otići bilo gdje, jer poznajem cijelo područje i lako se usaglasimo, preciziramo šta i gdje treba slikati”, objašnjava Enes svoju fotografsku misiju i društvenu ulogu.
Veoma srećnim čine ga poruke zahvalnosti koje svakodnevno dobija.
”Meni je veliko zadovoljstvo kada tim gestom mogu bilo koga usrećiti. Naši ljudi žive hiljade kilometara od Gradiške ali nisu zaboravili svoje mjesto, to je duboko u njima, u njihovim srcima, nostalgija koja se vremenom pojačava. Sada sam, više nego ikada prije, to u potpunosti shvatio”, kaže Duratović prelistavajući spiskove sa imenima i planovima.
”Belma Halilović Almaz, koja živi u Francuskoj, zamolila me da uslikam njenu staru kuću u Lipovači, koja je sada pusta. Tu su živjeli njeni roditelji, koji su umrli. Erna Duratović iz Danske poželjela je da vidi svoju kuću i ulicu u Lipovači, gdje je nekada u proljeće sve mirisalo, gdje je drugovala s komšijama i omladinom. Bahir Biščević iz Holandije moli da uslikam njegov sokak, jer je tu odrastao, odatle ponio lijepe uspomene. Emira Šabić javila mi se iz Švedske, poželjela je svoje avlije i cvijeće u njoj, da vidi je li sve procvjetalo… Agan Kasumović mi piše iz Njemačke; veli, slikaj sve oko sebe i moju kuću, ovdje mi je glava, a tamo srce i duša”, prepričava nam Enes poruke zabilježene kao zavjet bivšim komšijama.
Ohrabren je, veli, zato što je u vrijeme svjetske epidemije, kada su drumovi i granice zapriječeni, on otvorio poseban put do svakog kraja svijeta, do srca mnogih Gradiščana.
”Osim kuća i ulica, ima tu i drugačijih poruka. Neki me mole da slikam stadion FK Obradovac, gdje su provodili dane i noći šutajući loptu, onda savski kej ispod lipa gdje su mnoge ljubavi započele, Savu i čamce, savski most, utvaje gdje su tjerali stoku, stare voćke i stari hrast u centru grada”, pripovijeda Enes Duratović, agilni mještanin Lipovače i inicijator mnogih društvenih aktivnosti u svome mjestu.
U Lipovači je, pored ostalih i njegovom zaslugom, posljednjih godina mnogo urađeno. Sada je prioritet dogradnja stadiona, gdje su zasadili veliki drvored, te izgradnja društvenog doma. Postavljeni su temelji, a ove godine planiraju nastaviti radove očekujući pomoć gradske uprave. ali i od zemljaka iz svijeta.
Zajedno možemo više
Enes Duratović je član fondacije „Zajedno možemo više“, koja djeluje u Švedskoj i Bosni i Hercegovini. On je zastupnik za BiH, a Albina Džamastagić za Švedsku.
”Sakupljamo donacije u novcu, hrani i drugim potrepštinama koje dijelimo ugroženima u Gradiški i drugim mjestima. Imamo mnogo uspjeha u tome, jer su naši ljudi, donatori, veoma odlučni da pomognu, a osobe kojima dajemo pomoć su veoma zahvalne na tome”, kazao nam je Duratović, koji i u takvim prilikama pravi foto izvještaje i šalje ih donatorima.
/Srpskainfo/