Šta nam je to doneo Matriks 20 godina kasnije? Pa ne baš toliko toga novog. Priča gotovo da je ista kao i u prethodnim delovima.
Film bi se mogao podeliti na dva dela. U prvom delu filma videćemo gotovo preslikanu radnju iz prvog Matriks. Ubeđivanje Thomasa Andersona u njegov pravi identitet, prolazak obuke i mnošto scena od pre 20 godina. Ono što se premenilo i što je novo je ekipa, stigao je podmladak. Likovi koji se svim silama trude da budu kao njihovi idoli, a ipak im daju i svoj vlastiti pečat, pogotovo kada je reč o odevnim kombinacijama. Tu bih samo izdvojio novog Morpheusa koji će vas gotovo uvek nasmejati i zadiviti kako svojim načinom odevanja tako i uverljivom glumom.
Drugi deo filma je predviđen za akciju i finalni obračun. Ali na moju veliku žalost scene borbe nisu baš ono što sam očekivao, dosta mršavo. Sama koreografija, dužina trajanja i napetost su izostali. Kao da je falilo upravo one vere koja se stalno provlači kroz film da se mogu snimiti bolje scene od onih već snimljenih. Što se moglo i videti kako Neo sve napade rešava na isti način, znakom Arda. Tako da sam u jednom trenutku imao osećaj da se nalazim u fikciji Adreja Sapkovskog. Specijalni efekti su na svom mestu, tu nema zamerke. Kamera prati svaki pokret, svaki ispaljeni metak. Kostimografija žive, upečatljive boje, frizure, i naravno neizostavni deo odevne kombinacije naočare.
Ovaj nastavak nam daje i uvid šta se to desilo sa Neom, Trinnity, ostatkom ekipe i svetom. Kao i šta se to izrodilo iz mira.
Kako su kroz celi serijal vera i ljubav glavni pokretači u svetu gde su mašine preuzele kontrolu, možemo doći do zaključka da su vera i ljubav zajedno u kombinaciji dovoljne da nam daju snagu da savladamo svaku prepreku na koju naiđemo i da nam da smisao života.
Jer kao što bi Edo Maajka rekao: “Ljubav, ljubav je smisao života”
Moja ocena za film 6,5/10.