19. septembra navršile su se 72. godine od jednog od najtragičnijih događaja u istoriji gradiškog fudbala.
“Nove obaveze očekivale su Kozaru koja je bila prilično desetkovana. Na odsluženje vojnog roka otišli su Krešo Fuks, Vaso Petrović i Hakija Sokol. Ipak u Bos. Gradišci vladalo je uvjerenje da će Kozara u prvenstvu 1948/49 ostvariti ono što nije u prethodnom ciklusu kada joj je prvo mjesto izmaklo tek u posljednjem kolu.
Prvenstvo Bosanske krajine ponovo je trebalo da se održi po grupama. U grupu sa Kozarom svrstani su Kazaz i Željezničar iz Banja Luke, Jedinstvo iz Prnjavora i Mladost iz Kotor Varoša.
Po mišljenju stručnjaka najveći favorit u ovoj grupi bili su Kozara i Željezničar. Tako je Kozara tih septembarskih dana 1948. godine figurirala kao najveći kandidat za prvaka grupe. Fudbalere Kozare u nedjelju 19. septembra 1948. godine očekivalo je gostovanje u Kotor Varošu. Svi u klubu bili su duboko uvjereni da će, iako u gostima, uspjeti da ostvare dobar rezultat.
Međutim dogodilo se ono što niko nije mogao da nasluti ni u najcrnjem snu. Dogodila se tragedija! Na put za Kotor Varoš trebalo se ići kamionom Edvarda Ede Janote koji je bio vlasnik i gradskog ringišpila.
Edo je pokušao da ubijedi svoje prijatelje iz Kozare, da dotrajali kamion nije tehnički spreman za put do Banja Luke pa potom do Kotor Varoša, ali uzalud…
Na kraju je dogovoreno da se krene na put. Nabavljeno je i bure benzina, a pored fudbalera i rukovodioca na karoseriju kamiona ukrcala se i grupa navijača pa je tu bilo i preko 30 ljudi. Do Maglajana je tih godina bio makadam, a od Maglajana do Banja Luke asfalt. Putovanje do Banja Luke je prošlo bez ikakvih teškoća a kod tvrđave Kastel napravljen je mali predah. A onda se krenulo dalje… U blizini Čelinca dogodila se tragedija. U dvostrukoj krivini vozač Edo Janota uspio je da savlada prvu ali ne i drugu krivinu. Kamion je sletio sa puta…
U tom trenutku otpali su zadnji točkovi na kamionu što je usporilo klizanje pa se nesrećno vozilo zaustavilo. Ljudi koji su poispadali sa kamiona ležali su svuda okolo. Čulo se dozivanje i zapomaganje. Prilikom ispadanja fudbaler Kozare Muharem Hasanbegović Linija udario je glavom u panj, slomio kičmu na dva mjesta i spasa nije bilo…
Navijač Kozare Mehmed Teljigović teško je povrijeđen i preminuće nekoliko dana kasnije. Teško je stradao i mladi fudbaler Asim Hadžialagić kome je u banjalučkoj bolnici morao biti odstranjen jedan bubreg. Trener Vojo Došenović zadobio je nekoliko preloma, a lakše su povrijeđeni Rizah Hadžibahtić, Slavko Prčić, Esad Torić, Mujo Bošnjak. Za fudbalere Kozare takmičarska sezona je tog 19. septembra 1948. godine bila završena…”
Na fotografiji: KOZARA 1948. godine: Boro Zdravković (predsjednik), Hakija Sokol, Teufik Teljigović – Koki, Adem Tatarević – Tatar, Asim Hadžialagić – Hadžialaga, Slavko Prčić, Joško Olah, Krešo Fuks (stoje), Andrija Zupanac, Ranko Milaković – Gagan, Ibrahim Sokol, Asim Dubičanac (čuče).
