Prijatelji mladića Bojana Kljajića koji je preminuo od posljedica srčanog udara, priredili su oproštajnu plovidbu na rijeci Savi uz pjesmu, jer kako kažu puno je dao za našu prirodu i rijeku i njenu obalu.

Nijemo gledam za vjerovat’ nije

kako se lako sve promijeni i više ništa nije k’o prije.

Razočarenje me hladi ali bijes mi tijelo grije

kamo sreće da je sve kao ranije.

Odbijam vjerovat’ da više među nama nisi,

a najživlji među nama uvijek bio si.

Svi smo brate sad zbog tebe u krizi,

a vrijeme bez tebe lagano klizi teče,

sve nas gazi, a sjećanja sama dolaze

vremena sa tobom na čamcu i rijeci

vjeruj nikad ne prolaze,

svaki minut proveden kod mosta

čekajuci kad ćes uploviti čamcem na svoje mjesto.

Da si trag među nama ostavio

ja prvi prilažem dokaze

sliku dok ti gledamo suze nam natapaju obraze.

Ti si brate naš živi dokaz

kol’ko život nepravedan može biti

za tobom svi žalimo

mi to ne mozemo kriti

i ne prestajemo vjeruj sve te suze liti.

Znaj da te ne zaboravljamo

i da ćemo uvijek u tvoje ime piti.

Nema te više al’ zaboravu te ne damo

s tvojim likom u mislima mi u budućnost gledamo

tebi u čast ćemo uvijek na toj našoj rijeci

čamcima da se redamo,

trudićemo se da sve što si volio,

da mi upotpunimo.

Otišao jesi al’ duh tvoj živi

i među nama ostaje svima

fališ i sve nam tvoje nedostaje

da idemo dalje nista nam drugo ne preostaje,

iako nam tvoj gubitak i dalje sve suroviji postaje.