”Nebesko je uvijek i dovijeka” je program u kome su se našem gradu predstavili jako zanimljivi izvođači Nikola i Bojana Peković sa umjetničkom porodicom, glumica Ivana Žigon, prvakinja drame u Narodnom pozorištu Beograd, te Vokalni ansabl US GrO Gradiška ”Bele rade”.
Muzičko – scenski spektakl je svojevrsni presedan u kulturi zato što ga je predstavila politička partija i tim pokazala kako je upravo kultura, umjetnost mjesto za predstavljanje političkih projekcija, vizija, opredeljenja, svojih politika. Sam sadržaj, vrlo zahtjevna organizacija, volja, želja da se gradu dariva ovakva noć, da se uvaže, nagrade članovi za svoj rad i trud, prije svega da se uvaži čovjek, ljudi, njihovo dostojanstvo.
Ovakav oblik kontakta sa čovjekom i načina bavljenja politikom upravo je ono što ne vrijeđa ljudsku intelegenciju i što ne predstavlja prostor za prikupljanje jeftinih političkih poena. Stvara određenu iskru nade koja se lagano nazire da shvatimo kako bi trebali sadržajno, vizionarski upotpuniti predstojeće vrijeme u duhu nadolezeći mjeseci, mobzirom da smo u izbornoj godini.
Ovdje se jednostavno osjeća, vidi uvažavanje, visoki profesionalizam. Moramo se složiti da lagano postajemo neko čudno društvo amatera, površnih, nedorečenih vizija i ideja, ljudi. Takvim stanjem sve dublje tonemo,nestajemo, gubimo odnos prema čovjeku, vrijednostima. Sve više akademski, duhovno pustimo.
Narod je izgubio interesovanje za politiku sa krilaticom ”svi su oni isti”, a ne zaboravimo da nam upravo politika kreira ambijent u kome živimo, radimo, mislimo i osjećamo. Ne možemo i ne smijemo izgubiti totalni osjećaj za nju, da se ona dešava, ali što dalje od nas.
Nosimo čudan grč, nezadovoljstvo. Okruženi smo brojnim ovozemaljskim problemima, dilemama kojima se niko ne bavi. Intelektualne, akademske elite, svi ljudi koji nešto znaju, koji nam trebaju, miruju, spavaju, nikome nisu potrebni. S pravom se osjećaju nebitni ,potrošeni, neupotrebljivi. Ako bi šta pokušali, kvalifikovani bi bili da pametuju, filozofiraju. Došlo je vrijeme čistog amaterizma, nestručnih ljudi, slijepo pokornih poslušnika. Stav i vizija skoro da i ne postoje. Vrijednosti su apsolutno poremećene. Nestalo je dostojanstvo.
Upravo ova, već pomenuta, mala iskrica, nada koja nam se javila kroz ovo veče u organizaciji političke partije možda je putokaz i ostalim politikama kako i na koji način trebaju da kontaktiraju sa ljudima, kako da doživljavaju i osjećaju ljudske potrebe, nevolje, probleme jednostavno čovjeka. Pronalaze rješenja, grade vizije, jačaju nadu, vraćaju ugled posrnuloj politici. Raduje nas što bar neko shvata značaj i ulogu kulture, umjetnosti i njezinih dometa.
/direktor Kulturnog centra Gradiška/
