Dočekasmo nekako ljeto poslije proljetnih poplavnih i kišovitih dana. Ljepša strana ovog proljeća bijaše trijufm nacionale Novaka na Rolan Garosu i maestra Nikole Jokića okićenog NBA košarkašim prstenom, što ovdašnji Srbi, euforično slaviše, kao da su i sami osvajači tako velikih odličja.

Polovinu juna dočekasmo nešto u sumornijem izdanju, mi u Republici Srpskoj, pogotovo oni zaljubljenici u „buba-maru“. Borac je nekako uspio da izbori Evropu ali je Leotar odlepršao iz Premijere rang niže. Zamjena mu rezultatski trebaše biti Krupa iz onog manjeg mjesta poviše Tijesnog uz Vrbas. Fudbalska vlast (u rukama nas Srba) odjednom istoj Krupi oduze pravo selidbe naviše, jer ne dobiše licencu za Premijeru, odnosno, jedan papir koji je trebao dati Borac o dozvoli za alternativni stadion. Dozvolu dobi Zvijezda 09 iz Stanišića kojoj gradska vlast u Bijeljini dade papir-dozvolu da može alternativno igrati na Gradskom stadionu u Bijeljini. Reklo bi se idnetična oba slučaja, samo sa različitim ishodom? Zvijezda i Radnik ista  opština, Krupa i Borac ista opština.Pa gdje je onda kvaka?

Borac solomonskim saopštenjem „pere“ pamet ljubiteljima sporta da je u obavezi dati na korištenje teren ekipi novog prvoligaša BSK, sa kojim imaju potpisanu saradnju?! Naravno, rukovodstvo Krupe ima svoje argumente smatrajući  da im je Borac trebao izaći u susret.

Kad se malo izmaknemo, pa izdaleka, onako objektivno promislimo, upitamo se šta je to razlogom da dva kluba ne nađoše zadovoljavajuće riješenje za nastali problem, prvo što u oči pada je snishodljivost sportskih novinara Banjaluke. Nekada su Limun Papić i Aco Ravlić samo jednim tekstom „pomirili“ zavađene, naružili takvo ponašanje, pa bi uprave brže-bolje spustile gard niže, a da se ne udara ispod pojasa. Ovi danas poslenici pisane riječi se jave samo kad treba biti nečija transmisija, bez kritičkog stava, ponuđenog rješenja za nastali problem, što je nekada bilo nezamislivo.

Ajde da ostavimo novinarsku branšu da se bavi portalisanjem, pisanjem kojekakvih hvalospjeva i dodvoravanja gazdama medija, ali šta je sa sportskim radnicima?! Zar je Banjaluka došla u situaciju da o sportu svestrano razmišlja jedan odistinski sportski radnik, gospodin Marinko Umičević? Čovjek iz prve ponudi rješenje. On reče da Krupa može igrati na Gradskom stadionu kao premijerligaš, što je i Borac, a BSK može koristiti njen stadion u Krupi na Vrbasu. Argumenti Borca o raubovanju terena time padaju u vodu Vrbasa i otploviše prema Srpcu do ušća u Savu. Njegov prijedlog po portalima vidim da komentarišu neki kojima je Umičević, izgleda, trn u oku, pa tvrde da nije nikakav sportski radnik. Reći za takvog čovjeka da nije sportski radnik je nemoral, ljudska zloba, jer se zna da Umičević godinama pomaže rukomet, kajakaštvo, invalidsku košarku

Ne čitam nigdje da mi Srbi rukovodimo fudbalom na nivou BiH, Republike Srpske, mijenjamo selektore (fudbal), pravimo ligu od 18 klubova, sa nekima koji su trebali ispasti iz druge lige, pa ih juče izbaciše i iz prve lige. Prećutkujemo  činjenicu da izmišljamo baraž za popunu Prve lige i Druge lige dan prije nego se igra posljednje kolo. Neću reći  da bi po nekim normama takve odluke morale biti donešene godinu dana ranije?! Prije tri godine eks predsjednika Kovačevića su razapinjali na krst,otjeerali mu i seketara Ćejića, izabrali  „nove,svježe“ snage: Lale, R.Marić, Bosančić, Lukendić da bi danas imali ovo. Da li se sjećaju oni što su u Sportskom žurnalu pisali da treba Kovačević otići, a odmah će na Gradski stadion doći i odigrati utakmicu Reprezentacija Srbije? Kovačević je, bar slao, reperezentaciju mladih Republike Srpske u Grčku, Italiju, Češku, Srbiju, a ovi današnji nisu u stanju dobaciti ni do Crne Gore. Kako će to izboriti kada za Generalnog sekretara postave lika koji je bio direktor Borca, a nije znao nasloviti ime organa kada je tražio pomjeranje odigravanja utakmice kluba u Prvoj ligi. Neću reći da je rukovodstvo Krupe idealno(pogotovo što sam i sam imao sa njima duela),ali njihov predsjednik je godinama bio predsjednikom Borca, fudbalska mladost Borca (juniori, kadeti) su godinama igrali prvenstvene utakmice na stadionu u Krupi na Vrbasu. Biće da ekipa sa sela nije za „visoke domete“, jer je izgradila stadion kome se svako divi, ima rezultatski uspjeh, ali eto nije gradska raja. Kažu BSK je dobio priliku da uredi svoj stadion, a činjenica je da poslednih 30 godina Banjaluka je BSK pustila u ruke pojedinaca, pa na Čairama za to vrijeme nije udaren ni jedan ekser, a kamoli izgrađen red betona na kome se može sjediti. Davno je prošlo vrijeme legendi akademskog BSK kluba kao što su bili predsjednik Vujatović i glumac Slobodan Velimirović.

Ovo kazivanje napisah kao napomenu, ovima mlađima , da sa njima nije svijet postao, da imaju priliku da ga sada mijenjaju, ali neka se potrude da te promjene imaju svhu i pravu namjenu, pa kao narod ćemo imati prilike da im se divimo, kao što nam to ovog proljeća uradiše Djoković i Jokić.

Autor: Đorđe Starčević