Manastir Jovanje nalazi se na lijevoj obali Zapadne Morave na Kablari. Do njega se može doći od Ovčar Banje, pored manastira Nikolja i iza tunela skrenuti desno. Ovo je jedna od svetinja koja je zbog potrebe  izgradnje hidrocentrale „Međuvrsje”  izmještena “ 1954. godine,  Tom prilikom manastir Jovanje je potopljen i premješten na novu lokaciju, sa Kablarske strane na lijevoj obali Zapadne Morave sakriven“ u šumi, na maloj zaravni u podnožju Jovanjskog brda. Na brdo na kome je manastir danas, monahinje su izmjestile i monaško groblje, kamen i stubove stare crkve. Nova crkva je osvećena 1959. godine.

Manastir se prvi put pominje u turskom defteru oko 1540. godine. Po starom, usmenom predanju, kaže se da su manastir podigli monasi sa Svete Gore Atonske, koji su pobjegli ispred najezde pljačkaša i da je to bilo „prije Kosova”. To isto svjedoči natpis iznad crkve. Vuk Karadžić u spisima iz 1824. godine pripovijeda, da je manastir Jovanje bio lavra, iz koje se zapovijedalo i sudilo svim ostalim manastirima oko Kablara i Ovčara. Po izgledu, veličini i ljepoti, tadašnju crkvu on stavlja na prvo mjesto među hramovima pod Kablarom. Nekada je ovdje djelovala prepisivačka škola, što svjedoči jedno rukopisno jevanđelje iz srednjeg vijeka, koje se čuva u Beču.

Manastir je mnogo puta pljačkan i rušen. Obnovljen je 1840. godine ali se ubrzo ponovo pretvara u ruševinu, sve do 1936. godine kada je, sa blagoslovom Presvete Bogorodice i Svetog vladike Nikolaja Srpskog, oživio i ponovo počeo da služi Bogu i ljudima. „Ovo je rajsko mjesto kojem nema ravna ni u Svetoj Gori atonskoj“ – reči su Rafaila Hilandarca, koje je izgovorio kada je 1937. godine, doveo 12 monahinja iz manastira Kalista u vjekovni, stari manastir ali napušten, zapušten i opljačkan. Uprkos svim nedaćama manastir je obnovljen.

Manastir Jovanje se pročuo po pomoći i čudima koja čini čudotvorna ikona Majke Božije Jovanjske, Brzopomoćnica, koja se nakazi u ovom hramu, a koja je dar duhovnika ovog manastira, Serafima Rusa. Mnoge je iscelila, tužne razveselila a nesrećne utešila.

Igumanija manastir Jovanje je  mati Teodora Popadić, koja ga uzdiže dočekuje i ispraća sve koji navrate  a na liturgiji bude mnogo vijernog  svijeta što je kako kaže mnogo raduje. I ovaj manastir je svetinja koja se mora sačuvati kako bi se sačuvala cjelina koju čine destak svetinja Svete gore kablarsko- ovčarske klisure kako ju je prozvao otac Nikolaj Velimirović a narod to ime i prihvatio.