Prošle godine je Republika Srpska od igara na sreću inkasirala u svoj budžet oko 25 miliona maraka. U Srpskoj trenutno radi oko 1500 lokala sa igrama na sreću, a taj broj se stalno povećava. Ovo su podaci Republičke uprave za igre na sreću. Kako sve bajkovito zvuči, no, kako je taj novac zaista zarađen?

25 miliona maraka nije zanemarljiva suma. Ako se toliko novca sliva u budžet iz nekih privatnih firmi, onda bi država trebala da se stara da takva preduzeća podupre, upravo tako se ponaša Republika Srpska. Problem je što se ovdje ne radi o preduzećima koja proizvode društvena dobra, nego patologiju kod ljudi, koja djeluje destruktivno na društvo, a naravno i na državu.

Na kraju dolazimo do logičnog pitanja, vrijedi li ovih 25 miliona maraka bolesnih i patogenih naraštaja, koji će utjehu tražiti u kladionici, tu rješavati svoje finansijske i druge probleme, te na kraju završiti u najboljem mogućem scenariju negdje u terapijskoj zajednici za liječenje od najteže zavisnosti – kocke.

U našoj državi klade se svi naraštaji, penzioneri, studenti, biznismeni, žene, djeca. Iako je po zaknu zabranjeno da se maloljetna lica klade, u jednom stručnom radu koji smo radili kolegica i ja na fakultetu utvrdili smo da su oko 15 odsto ispitanika, koji se klade bili maloljetnici. Koliko je ovo ozbiljan biznis, s druge strane prepoznali su banjalučki kafići, gdje u skoro svakom drugom imate mjesta za uplatu partije binga, pa sad ljudi više ne bulje u telefone, već u LCD televizore na kojima iskaču kugle raznih boja i brojeva. Slično je i u drugim gradovima Srpske.

Da je situacija zaista alarmanta, shvatio sam vidjevši da dolaze porodice u kafić i zajedno uplaćuju tikete. Jedan slučaj sam zabilježio svojim telefonom. O čemu razmišljaju ti roditelji ne znam, ne znam da li su svjesni šta rade, ne znaju očigledno ni oni, no, saznaće, stići će ih.

Kada stigne roditelje biće već kasno, do tada šta je s prevencijom. Po svemu sudeći ništa, jer u bilo koji kafić gdje su stacionirane i igre na sreću, mogu da uđu maloljetna lica, bez ikakve kontrole. Čak i ako budu spriječenida igraju ili se klade dok su maloljetni, u njima će goriti želja da to probaju, pogotovo ako neko ugrabi veći dobitak.

Dok shvate da trebaju da rade i da se od dobitaka na kadionici ili nekoj drugoj igri na sreću ne može živjeti, sva zarađena plata ili bar pola nje ići će na kocku, a onih 25 miliona će se znatno povećati, no, biće i gladnih usta, samoubistava, patogenih porodica, pa ćemo se tada možda zapitati isplate li se ti milioni. Do tada kvota na prevenciju je deset, a njena ekipa je slabašna, da bi se pojačala treba joj dobra investicija i jak skauting, hoće li se naša država kladiti na prevenciju vidjećemo, ulog je veliki ali i dobtiak.