Shopping cart

Mikro Mreža je najčitaniji portal u Gradišci. Saznajte najnovije informacije iz Gradiške, Srpca i Laktaša.

TnewsTnews
Moj stav

Ko su muškarci koji mrze žene?

4

Prvi put sam čula za Insele na predavanju „Znamo, samo o tome ne volimo da pričamo“ koje je održala istoričarka umjetnosti i kustoskinja iz Beograda  Jovana Trifuljesko u  galeriji „Vagon“, 11.12.2022. Od tada već neko vrijeme razmišljam kako da se raspišem o ovoj temi, a da ne izazovem ljutnju ili možda još gore ismijavanje pomenute grupacije i okretanje glave, jer u nekom drugom obliku, ili pod drugačijim nazivom postoje i kod nas ljudi sa sličnim uvjerenjima.  

Inseli su muškarci koji vjeruju da su primorani na neželjeni celibat i da su potlačen pol u modernom društvu, te da njihova nemogućnost ostvarivanja romantičnih i seksualnih odnosa zavisi od toga što je ženama dozvoljen izbor da biraju partenra, a one biraju 20% najboljih, fizički najprivlačnijih muškaraca, čime ostalih 80% muškaraca postaje žrtva tih manipulativnih vještica. Da uprostim, to su muškarci koji se osjećaju ugroženo zbog nedostatka seksualnih odnosa, i okupili su se na različitim forumima, blogovima, chat grupama, da zajedno šire mržnju prema ženama, demonizuju ih i smatraju da im treba oduzeti pravo na pristanak.

Sad bi mogli da se pitamo što je to tako opasno? Gomila žena se kod nas okupi, pa „prdoklači“ uz kafu, kako su muškarci ovakvi i onakvi. Tamo neki muškarci kuckaju kako mrze žene i kako nemaju seksusalne odnose jer su neprivlačni, koga briga?! Stvar je u tome, da se u tim grupama ne radi o naivnom istresanju svojih frustracija koje svi zaborave kada se vrate svojim obavezama. Biti dio Insel zajednice je stil života, i svi članovi imaju duboko usađena navedena uvjerenja. Idu toliko daleko da se u njihovim grupama otvoreno poziva na silovanje, opisuje se i kako da se uradi, te na osvetu, ne samo ženama, nego cijelom čovječanstvu zato što su oni podređeni.

Pripadnik Inselske zajednice je bio Eliot Rodžer (24) koji je zbog toga što nema djevojku ubio šest osoba, a ranio trinaest. Ovo masovno ubistvo se desilo 2014. godine u Americi. Ostavio je za sobom manifest i video u kojem opisuje svoju frustraciju i poziva na nasilje. 2018. godine Alek Minasijan u svojoj dvadeset petoj godini života, zaleće se kombijem u desetero ljudi koje ubija u susjednoj Kadanadi. Takođe je bio pripadnik iste zajednice, a slavio je pomenutog Eliota.  Dvije godine kasnije sedamnestogodišnji dječak u Torontu ubija ženu mačetom.

Navedena ubistva pokazuju koliko je opasna ideologija, koja uvlači u svoje redove adolescente, nezadovoljne svojim emotivnim životom, a koji na internet pretraživačima traže način da nađu djevojku. Iako su se ova ubistva desila u Americi i Kanadi, to ne znači da naši tinejdžeri ne mogu doći do ovakvog sadržaja. Veoma je lako. Par klikova i upali ste.  Taj uzrast je prilično osjetljiv i kada uzmemo u obzir da tragaju za svojim identiteom, vrlo lako im je ponuditi sadržaj koji će im dati opravdanje zašto baš on od svih svojih vršnjaka nije još uvijek izgubio nevinost.  Dječaci se uče od malih nogu da su superiorniji, da imaju veća prava od djevojčica, da je sasvim u redu da, pa čak i poželjno da budu sa što više žena, jer im to daje status zavodnika, a za ženu svi znamo šta kažu. Da postoje muška i ženska ponašanja i da je normalno kada joj spucaš vaspitnu šamarčinu, jer te nije poslušala. Ona je kirva jer je silovana, zato što je imala prekratku suknju, a on je jadan bio izazvazan. U većni naših porodica, mizoginija se kroz vaspitanje nameće muškom djetetu.

Jovana je na svom predavanju pomenula da je istražila srpske forume gdje našla sadržaj na našem jeziku, gdje o ženama raspravlja na Insel način. Dakle, postoji i kod nas. Možda nemamo još uvijek masovna ubistva zbog celibata, ali svakako je problematično, jer Eliot Rodžer nije počinio stravični zločin u momentu kada se pridružio Inselima.Dugo prije toga je počeo da se truje takvim sadržajem.  Mi o tome ne pričamo, ni u porodici, ni u školi, ni na kafi. To su teške teme i nama se ne može desiti. Ne govorim samo o mizoginiji, mi ni danas ne pričamo o „škakljivim“ temama. Razgovori o seksu sa dječakom u pubertetu se u najmanju ruku svode na:“Koristi kondom.“ Sigurno bi bilo dobro i da ga pitate kako se osjeća, da ga zaista saslušate i pokušate razmijeti, nego da ignorišete njegova osjećanja odbacivajući ih kao mladalačke ludosti. Kod Insela, iako se tako čini, nije problem potpuno odsustvo seksusalnih odnosa, nego nemogućnost ostvarenja emocionalne povezanosti kojoj svaka osoba teži. To nam je u priorodi. Zašto ne postoje ženske grupe koje pozivaju na silovanja muškaraca? Zato što je ženi „dozvoljeno“ da izbaci svoje emocije i da priča o svojim osjećanjima, a muškarcima nije. Da je Eliot oplakao prvo odbijanje, možda bi oni ljudi i danas bili živi, a ja bih danas pisala o ovome „dozvoljeno“ ženi, što me takođe jako muči.

Donirajte i podržite rad portala Micro Mreža.

Comments are closed

Pročitajte...