Predizborna kampanja u BiH je u punom jeku, nekadašnje plakate na svakom ćošku su zamijenili posteri i video spotovi na društvenim mrežama, međutim, sva borba se na kraju svodi na to ko će biti gradonačelnik.

Tako je i u Gradišci, gdje se aktuelni gradonačelnik Zoran Adžić, kandidat opozicije Radislav Dončić i nezavisni kandidat Željko Sladojević bore za gradonačelničku poziciju.

Trenutno je u najboljoj situaciji aktuelni gradonačelnik Zoran Adžić, koji lovi treći mandat. Njemu su na raspolaganju svi resursi grada, kojim neprikosnoveno upravlja i bez njegovog odobrenja ne mogu da se urade nikakve nabavke, zapošljavanja, promjene u javnim preduzećima i institucijama čiji je vlasnik grad. Građenjem infrastrukture, novim obećanjima pojedinim kategorijama, te rebalansom budžeta Adžić pokušava da zadrži poljuljano biračko tijelo. Njegova najveća prednost su i dalje lojalni stranački vojnici, te privrednici koji redovno dobijaju tendere grada, a koji su opet lideri u svojim mjesnim zajednicama.

Međutim, zbog autokratskog vođenja grada, Adžić je napravio raskol u vlastitoj partiji, pa se u javnosti spekuliše da protiv njega rade Denis Šulić, dio odbornika koji se nalaze na listi SNSD-a, kao i starija garnitura ove partije. Adžić ima jaku podršku Igora Dodika ali mlaku Milorada, iako će kampanja pokazati sve ali je jasno da Dodika odavno nema u Gradišci. Međutim, nije ključ ovih izbora ni Dodik, ni sam SNSD, nego koalicioni partneri, kojima je Adžić tako malo dao, a tako ih puno treba.

Za Željka Sladojevića možemo reći da odlično stoji na terenu, gdje mu Adžić ne bježi puno. Sladojević je uspio ono što sam tvrdio od starta, da pridobije dio opozicionih glasača. Uz to nije tajna da Sladojevića podržava dobar dio SNSD-a, od direktora Bolnice Gradiška Rajka Dodika, Denisa Šulića, Gojka Zeljkovića, pa i do nekadašnjeg sekretara Skupštine grada Gradiška, Nemanje Panića. Ima i Sladojević svojih problema, a glavni je kako ocijeniti ko mu je istinska podrška i kako praviti tribine, s obzirom da će svako ko dođe na njegove tribine, a blizak je vlasti biti odmah žestoko kažnjen. Ono što je Sladojeviću potrebno, jeste otklon od politike SNSD-a, i ako on to uspije napraviti, narod će mu dati povjerenje.

Sva gore navedena priča je spoj politikološke i praktične analize, koja kada im dodate statistiku mijenja stanje. U toj kalkulaciji ne treba otpisati ni Radislava Dončića, koji jasno zna gdje ide, vodi strogo opozicionu kampanju i tvrdi da je jedini opozicioni kandidat. Ako pogledamo rezultate od prije četiri godine, gdje je Mirko Samardžija imao više od 8000 glasova, Dončić je sa toliko glasova gradonačelnik. Ono što Dončiću nedostaje su konkretne mjere i intelektualni dio partije, koji bi mogao preuzeti vlast. Možda je najbolji primjer kako se radi Trebinje, gdje je Nebojša Vukanović pronašao Lazara Radana, intelektualca i mladog čovjeka kojeg je narod spreman slušati i pratiti. Ovdje treba dodati i to da Dončić nema jasnu podršku SDS-a, a vidjećemo kakvu će imati podršku Nebojše Vukanovića, što bi mogao biti ključ njegove kampanje.

Na kraju ne treba zanemariti i snagu Bošnjaka u Gradišci, a oni će po našim informacijama podržati Zorana Adžića.

Od 55000 glasača u Gradišci, oko 15000 je fiktivnih, tako da će izlaznost od prošlih izbora biti i više nego dobra ali i povoljna za kandidate koji nisu na vlasti. CIK nikada rigorozniji ali i sa ljudstvom oskudniji, što će opet imati uticaj na izborni inžinjering. Sve u svemu očekuje nas vruća jesen, a Boga mi i zima, jer je čistka zagarantovana, pitanje je samo gdje.