Kad ti djeca u svijet odu…

i ostave toplinu doma svog,

ti onda gubiš radost i slobodu,

sa tobom ostaje samo dragi Bog.

Kad ti djeca odu, negdje, daleko…

prateći životni putokaz svoj,

tebe će, možda, i obići neko,

samo taj neko neće biti tvoj.

Kad ti dječica odu u tuđinu,

sve će rjeđe dolaziti u rodni kraj,

da obiđu svoju kuću i rodbinu,

sredina nova sad je za njih raj.

Godina za godinom, život će da mine,

kao da ga ni bilo nije,

djeca se neće vratit iz tuđine

i ništa neće biti kao prije.

Ostaće samo na srcu rane

koje ćeš nositi dok god si živ,

i kad posljednje budeš brojao dane

pitaćeš se : „Bože, šta sam ti kriv ?“

Pratite ”Micro mrežu” na društvenim mrežama: