Obzirom da je javna rasvjeta u Gradišci nešto što je u ovim uslovima luksuz i da poslije 20 časova niko, odnosno, mali broj ljudi može da se kreće, nameće se logično pitanje da li treba isključiti ili redukovati javnu rasvjetu.
Po podacima koje posjedujem, a odnose se na period od prije četiri godine Gradiška je mjesečno odvajala za troškove rasvjete oko 80 hiljada maraka. Nakon redukcije potrošnje, koju je uveo bivši načelnik Latinović, kada je svijetlila svaka druga sijalica, mjesečni račun ljeti je smanjen na 30 hiljada maraka, dok je zimi on iznosio oko 40 hiljada maraka.
Obzirom da se veliki broj ljudi ne kreće u periodu kada je rasvjeta upaljena, postavlja se pitanje njene svrhe ali i moguće uštede na ovom polju. Ušteda napravljena u prethodnom periodu nije zanemariva, pa bi trebalo tražiti načine da se uštedi na poljima na kojima je to moguće.
Bez obzira na politička i ostala razmišljanja, cilj je da svi doprinesu pobljšanju uslova života i da nam oporavak od posljedica virusa korona bude što brži i bezbolniji, a taj put neće biti ni malo lak.
