Da se sa velikim uspjehom i u našoj zemlji može baviti sa tri potpuno različita sporta svjedok je mladi Gradiščanin Slavoljub Bjelajac koji je uspio na sebi svojstven način da spoji rukomet, biciklizam i skijanje. Uportnost, istrajnost, vjera, ljubav, sve to je bilo ključno da pored svih prepreka Slavoljub i danas istraje u svemu što radi.

Kao i mnogi drugi dječaci u Gradišci i Slavoljub je svoj svestrani sportskih duh krenuo iz Fudbalskog kluba Kozara, međutim ubrzo je uslijedilo ispunjenje sna, a to je bio početak bavljenja rukometom.

”Od malena je ustvari moja prva ljubav bio rukomet. Razlog tome je sestra koja se bavila rukometom, ali gašenjem kluba u Gradišci jedva sam dočekao novo osnivanje kluba RK Gradiška, napustio kajak i od prvog dana tog 19. marta sam krenuo da se bavim rukometom. Dosta povreda me pratilo, samim tim i operacija koljena sa osamnaest godina, ali sam nastavio da se bavim i odlazim na kampove”, kaže na početku razovora za ”Mikro mrežu” Slavoljub Bjelajac.

Iako gradiški rukometaši danas proživljavaju težak period jer nemaju adekvatne uslove za treniranje i igranje utakmica Slavoljub ističe da za ovaj sport u gradu na rijeci Savi tek predstoje bolja vremena.

”Rukomet u Gradišci je imao uspone i padove, ali ne smije se zaboraviti da je rukomet u našem gradu do kraja prošlog vijeka bio na visokom nivou. Trenutno je stanje i više nego dobro s obzirom na uslove koje ima rukometni klub. Jedan rukometni klub ne može da privuče djecu ako nema dvoranu. Igra na betonu je nešto što udaljava djecu u Gradišci od rukometa, ali iako su tako loši uslovi ljudi iz rukometnog kluba se trude na sve načine da djeci omoguće što bolje uslove i da rukomet prikažu u dobrom izdanju.

Smatram da će rukomet u Gradišci doživjeti veliku ekspanziju tek što se dvorana izgradi. Ljudi u upravi kluba su jako dugo tu i borili su se za bolje svake godine. Dvorana će biti poklon njima za sve ove godine što nisu dopustili da se rukomet u Gradišci ponovo ugasi.

Od prvog dana osnivanja RK Gradiška sam bio tu, kasnije i promjena imena u RK Kozara. To je jedan veliki dio mog života, druženja, putovanja, pobjede i porazi. Dani provedeni uz prave drugove su bacali u sjenu sve te loše uslove i za mene je trening na betonu postao sasvim normalan uslov kao i za sve njih. Sve je to bilo kao igrač, ali kasnije kao trener mlađih selekcija morao sam se truditi puno više da djeci uslove koje smo im mogli omogućiti prikažemo u što boljem svijetlu. Imao sam dosta više uspjeha kao trener mlađih selekcija u odnosu na igračke dane u Gradišci. Svake godine smo osvajali pehare za svoj klub, a dvije godine za redom smo imali i dječake koji su putovali na internacionalni kamp ”Rastimo” u Svilajnac, gdje sam takođe imao čast da učim od starijih trenera ali i da sam budem trener pojedinim grupama.”

Odlazak u Banjaluku za Slavoljuba je uslijedio sasvim neočekivano, kada se odlučio posvetiti fakultetu i drugim sportovima.

”Igrački sam jako kratko trajao u Banjaluci s obzirom da sam doživio drugu težu povredu i drugu operaciju istog koljena, ali sam ostao uz momke jer su me prihvatili jako dobro i obilazili tokom oporavka. Nisu dozvolili da se osjećam usamljeno ili odbačeno zbog operacije. Kasnije sam se nešto kratko vratio kao igrač, ali sam onda ipak potpuno prestao igrati i na inicijativu igrača ostao tu kao trener. Trenerski sam uz ekipu u tandemu s Škrgom, momkom koji ima puno iskustva igranja u PL BiH. Zajedno smo do sada dobar tandem i nadam se da ćemo ostati i dalje takvi.”

Ono što je specifično kod Slavoljuba jeste raznovrstnost sportova kojima se bavi, a uz to i ostvaruje zapažene rezultate na svim poljima.

”Rukomet je nešto što volim od malena i čime se bavim s velikim žarom i ljubavi, a skijanje i biciklizam sam počeo da radim sasvim slučajno upoznavanjem profesora Igora, koji je u meni vidio da imam to nešto za bavljenje tim sportovima. Upustio sam se u te vode još 2016. godine. Trud svih tih godina se isplatio prošle godine kada smo u biciklizmu postali prvaci premijer lige BiH. Kao instruktor skijanja radio  sam cijelu zimu, čak kratko sam bio i u Sloveniji. Na kraju je sve to postalo dio mene kao i rukomet.”

Za prethodnu godinu Slavoljub kaže da je jedna od najuspješnijih do sada u njegovoj karijeri.

”Ponosno mogu reći da je to istina, seniorski trener rukometa sam postao u tandemu s Škrgom, osvojili smo turnir u Jajcu, napravili niz od 9 pobjeda (8 u ligi i jedna u kupu RS). U biciklizmu smo postali ekipni prvaci premijer lige Bosne i Hercegovine.”

Kada je riječ o trenerskim vodama, pojašnjava da se sve desilo spontano još u srednjoškolskim danima.

”Trener Dejan nije bio u mogućnosti da dođe na trening mlađim selekcijama pa me pitao za pomoć što sam vrlo rado prihvatio iz razloga jer sam kao mali uvijek sanjao o tim stvarima. Kasnije sam sve češće radio s’ djecom, a onda sam 2014. preuzeo samostalno da vodim mlađe selekcije. Već naredne godine došao je i prvi pehar, a samim tim i veliki broj djece. To je za mene bio veliki podsticaj da nastavim raditi i djecu činiti srećnim, a djeca mene takođe čine srećnim jer uživam radeći sa njima.”

Ovaj mladi Gradiščanin imao je i tu čast da radi u organizaciji svjetskog prvenstva, svjetskog i evropskog Kup-a kajaka i kanua na divljim vodama u Banjaluci i na Evropskom prvenstvu u Makedoniji, a sve to zahvaljujući ljudima iz KKK ”Vrbas” Banjaluka. Takođe već četvrtu godinu za redom učestvuje u organizaciji biciklističke trke u glavnom gradu Republike Srpske.

”Kada je riječ o planovima za dalje, svakako diplomiranje na FFViS, nastaviti raditi u sportu sa djecom i raditi puno na svojoj edukaciji u svim sportovima gdje se već nalazim. Volio bih jednog dana otvoriti školu sporta u Gradišci da pružim priliku djeci da se pronađu u nekom sportu samostalno bez pritisaka roditelja.

Htio bih se zahvaliti Igoru Boziću, jednom velikom čovjeku koji vjeruje u mene sve vrijeme, koji me je uputio u sve ove sportske vode i omogućio da se razvijam kao sportski radnik. On je za mene veliki primjer svim svojim djelima koja radi za ljude oko sebe, jednostavno gledam ga kao roditelja”, poručuje na kraju razgovora za ”Mikro mrežu” Slavoljub Bjelajac.