Na njenom stolu je stajala na pola ispijena butelja Frascatija i čaša umrljana ružom, vodila je brigu da to bude isključivo ista strana čaše.
Kad bi je prinosila usnama boje jagode bontonom davala je do znanja da umije iako poprilično jeftina ipak poštovati vina. Šešir joj je bio odložen na drugu stolicu a na trećoj okačena bunda, vjerovatno neke egzotične životinje u izumiranju time dajući do znanja da nije za društvo. Sve vrijeme njenog boravka u salonu hotela Fidelio sa šanka ju je netremice posmatrao gospodin čiji tompus nikako nije dogorijevao pored njegovog inteziviranja praveći sve veće oblutke dima oko sebe.Ja sam mu se zagledao u cipele, usklađene sa ukusom u odnosu na njegov odabir garderobe.
To žene znaju jako dobro da odabir obuće kod muškarca itekako, iako ne u pravilu, ipak nasluti karakter osobe. Kako mu se spuštao nivo Jamesona u boci ispred njega istom brzinom mu je rasla sve veća čežnja, koja muškarca inače pod dejstvom alkohola motiviše da prema ženama bude direktniji.
Ona je to naravno nanjušila krajičkom oka ali nikako ne upućujući izravan koji bi ga konačno okrilio da se spusti za njen sto. Sve na njoj je bilo umjereno osim parfema koji je omamljivao sve do ulaza u salon u kojem sam potražio utočište uslijed proloma koji me okvasio kad sam sam se spuštao niz Niederdorfstrasse prema Belvue. Prvo zamolih konobara vrlo uslužnog, osmjeha namještenog u otmjenost i pristojnost za pivo, neko domaće po njegovom izboru, naglasio sam mu samo da bude jako hladno na šta mi je samo klimnuo glavom.
Iz unutrašnjosti namočenog kaputa izvadio sam tabakeru i sa cigaretom pričekao naručeno pivo.
Prekrstila je noge i rascjep na haljini joj otkri halter u boji vanilije, bar sam tako primjetio pod prigušenim svjetlima salona. Ne krijem da se i u meni probudi neka tiha čežnja iako nisam bio muškarac njenog interesovanja društva no time i erotičnije. Ja sam pogled usmjeravao kako na nju tako i na gospodina čiji je izgled podsjećao na razvedenog sredovječnog, dobro situiranog ‘mužijaka’. Sat na njegovoj ruci koji je izvirio ispod rukava crne košulje, (kojeg sam opazio neposrednom blizinom, više njemu nego njoj), priuštiti si ga je mogao samo neko iz višeg sloja društva. On to nije krio ali ni time se razmetao, ona je to takođe primjetila.
U jednom trenutku čini mi se bili smo u istoj poziciji i on i ja. Vjerovatno smo je jednako željeli, s tim da je svakako prednost pripadala njemu, ali u tome smo bili jednaki. Njen Frascati se bližio dnu, iako je vrlo poznato da alkohol bolje podnose žene, ona je u licu bila vidno rumena. To je i tražila, nečemu se nadala ali to se izjalovilo. Neko joj je upropastio plan, ja prosudih iz povremenih grimasa koje je s vremena na vrijeme pravila sebi sama baš onako kako čovjek svaki radi kad sa sobom razgovara.
Još u nečemu ja pronađoh sličnost sa mojim parterom u muci, ni jedan ni drugi nije imao hrabrosti da joj priđe.
Bojao se isto kao i ja, strah nam se izjednačio pred njenim ukrštenim nogama, tim koljenima koje se pokatkad u filmovima viđaju.
Vodio je u tome samo što, (primjetio sam sam), je prema njemu ipak uputila pogled, primjetila ga, na tome sam mu bio strašno zavidan. Počela je pjesma Foxey lady, on priguši žar na svom tompusu koji je bio pri kraju, ispi iz čašice koliko je preostalo i korakom kao onaj koji dobija uputi se prema njoj sa stolice joj smaknuvši šešir.
Nije se protivila, a ni ja, bio sam ipak zadovoljan što nam se ukusi poklopiše.