U Sisku se, bez svake sumnje, tokom 1942. godine nalazio ustaški logor za srpsku djecu, a ne prihvatilište, kako to dio hrvatske javnosti danas pokušava da prikaže, tvrdi hrvatska istoričarka Nataša Mataušić reagujući na nedavno prikazivanje dokumentarnog filma “Dječije prihvatilište Sisak”.

Autor ovog filma je pokušao da pokaže kako je u Sisku bilo napravljeno “prihvatilište” za djecu sa područja Kozare i potkozarskih sela, sa Banije i Korduna, te iz Slavonije, a u kom se ustaški režim navodno brinuo o ovim nesrećnim mališanima čiji su roditelji, a što je prećutano,  poginuli, ubijeni ili odvedeni u Jasenovac ili neki od njemačkih nacističkih logora.  

Mataušićeva, koja uskoro brani doktorat na temu “Diana Budisavljević i građanska akcija spašavanja djece žrtava ustaškog režima” kategorična je da ove tvrdnje nisu tačne i utemeljene, jer istorijske činjenice, svjedočanstva, naučni tekstovi i dokumenti govore sasvim suprotno.

– Kada se priča o ovom navodnom prihvatilištu zaboravljaju se neke stvari koje su i te kako važne. Zašto su ta djeca završila u “prihvatilištu”? Gdje su njihovi roditelji? Zašto ih je trebalo spasavati i od koga? Ova pitanja zaobilaze se u širokom luku, iako su odgovori dobro poznati –  kaže u intervjuu za “Glas Srpske” ova hrvatska istoričarka, navodeći da je gotovo svako šesto dijete dopremljeno u ovaj ustaški logor u Sisku umrlo zbog nebrige, nedostatka hrane i lijekova.

/Glas Srpske/