Nedavno u jednom razgovoru čujem da postoji parking u blizini aerodroma u Briselu koji je besplatan i da drug tu parkira automobil po nekoliko dana bez ikakvog nadzora. Drugarica ga pita zar se ne boji da će ga neko uzeti, a ja kao iz topa odgovorih: „Šta će mu ga uzeti, kada svi tamo imaju svoje.“

Naravno da i u sređenim zemljama ima kriminala, ali ono što je mene u mojoj izjavi zabrinulo, je to što sam ja sasvim slučajno opravdala lopovluk neimaštinom, iako lopov nisam. Nije to iz mene izašlo zbog uvjerenja koje ja nosim vaspitanjem, nego time što u posljednje vrijeme sve više puta čujem kako se pravdaju takva ponašanja teškim životnim pričama, lošim materijalnim stanjem i time što se neko dugo godina mučio. Ne radi se tu samo o lopovima, nego generalno o vrijednostima po kojima su nas vaspitali, a koje se danas sve više ne žive. Oni koji su odgojeni vjerujući da je poštenje važno teško se snalaze u ovom društvu. Čak i kada to poštenje na silu zamijene nepoštenjem da bi konačno došli do svog cilja, u njima nema neke velike sreće.

Zašto, kada su dobili to što su željeli? Prosto je. Kada ne živiš po svojim vrijednostima, ti ne živiš svoj život. Pretvaraš se u nekog drugog, hodaš u tuđim cipelama i one te žuljaju. Imaš tu neku platu, neku funkciju, neki automobil, neki odmor na moru, ali šta god da uradiš, opet si za pola sata namrgođen, nesrećan i tražiš novi način da se zadovoljiš. Sjećam se da sam nekada na početku karijere stalno ćutala na sastancima kolektiva, plašeći se da ne izgubim posao slušala tadašnjeg direktora kako iznosi neke neistine o meni. Kada sam konačno odlučila da progovorim, bilo je strašno. Glas mi je drhtao i ruke su mi se tresle, ali sam zato prvi put od kako sam počela da radim, legla u krevet mirne glave i sutradan se probudila nasmijana. Konačno sam postala ono što stvarno jesam. Stala sam u odbranu svoje vrijednosti – slobode. Time sam eliminisala uvjerenje da ću ako slobodno kažem šta mislim ostati bez izvora prihoda.

Problem sa tim, što mi danas ne živimo po svojim vrijednostima je upravo u tome što je sve veći broj ljudi u ovoj zemlji nezadovoljan, a nezadovoljan čovjek nije dobar sebi, a sam tim ni nikome drugom. Zbog toga je važno, prije nego se okrenemo vizualizaciji i izmišljanju novih načina da postignemo trenutno zadvoljstvo koje splasne za čas, preispitati svoje vrijednosti i vidjeti koja nas to uvjerenja sprečavaju da ih živimo. Do tada automobil parkirajte u Briselu ili na nekom video-nadzorom pokrivenom parkingu, jer nikada ne znate kome će zbog toga da se što prije izvuče iz situacije u kojoj se nalazi, doći da živi neke izvitoperene vrijednosti.