Kada je prije dvadeset godina krenuo iz Gradiške u bijeli svijet, Saša Amidžić nije ni pretpostavljao da će taj isti svijet oploviti nekoliko puta na superluksuznim kruzerima, prekookenaskim brodovima i jahtama i da će sa reputacijom šefa kulinarstva ponovo doći u svoj grad, u Gradišku.

Za dvije decenije životne plovidbe Saša se zadržavao u Meksiku, Sjedinjenim američkim državama, Monaku, Danskoj, Kipru i drugim svjetskim destinacijama. Učio je, upijajući znanje kao spužva i sada je došao da to znanje prenese na mlade. Došao im je na noge, omogućio im lakši put u magiji zvanoj kulinarstvo.

-Otišao sam iz Gradiške u Sloveniju 1998. godine. Imao sam diplomu u džepu, ali sam ubrzo doznao da tek treba da učim. I imao sam sreću da su mi znanje nesebično prenosili veliki majstori kuhinje. Potom sam otišao u Dansku, pa prekookeanskim brodom u Ameriku. Stalno sam se usavršavao i napredovao, pa su me putevi naveli na luksuzne jahte u Monaku, vodeće hotele u Irskoj, Danskoj, Švajcarskoj, Italiji Kipru… 2013. godine sam došao u Linc u Austriju, priča Amidžić.

Saša je s početka ljeta ove godine imao zapaženu ulogu i na Drugom međunarodnom sajmu hrane, pića i opreme /In Horeca/ 2019. u Sarajevu. Sa najeminentnijim našim kuharima učestvovao je u panel diskusiji na temu “Modernizacija tradicionalne hrane”.

-Dao sam svoj skromni doprinos na temu uticaj turizma na gastronomiju. Da prevedem to na primjer moga Potkozarja. Mnogima je poznato da su Kozarčani bili hrabri ljudi i da su dali velike žrtve u borbi protiv fašizma. Mnogi zbog tih istorijskih činjenica dolaze na Kozaru. Ali kad bi na Kozari mogli kušati naša tradicionalna jela, dolazili bi u značajnijem broju. Ili kad bi znali da u mojim Grbavcima mogu popiti najbolju šljivovicu, jesti najbolje specijalitete ispod sača ili sa ražnja, turizam bi cvijetao. To je ta neminovnost, stvar marketinga, povezati kulinarstvo sa turizmom, objašnjava Saša Amidžić.

Amidžićev domaćin u Gradišci, nekadašnji školski drug i zemljak, Željko Blagojević, inače direktor Kulturnog centra Gradiška, kaže da ga je susret sa Sašom nakon gotovo četvrt vijeka veoma obradovao. Blagojević je kategoričan i smatra da njegov boravak u Gradišci treba maksimalno iskoristiti.

-Gastronomija naših krajeva je velika, ali nije dovoljno eksploatisana. Imamo prvoklasna pića, tradicionalne specijalitete, vrhunski odnos prema hrani i piću. Samo to nismo dovoljno pokazali drugima. Hrana i piće mogu biti adut turizma u našim krajevima. Ponudu možemo dopuniti folklorom, biserima prirode, ljudskom toplinom i srdačnošću, kazao je Blagojević.

Saša Amidžić, kulinarski maestro svjetskih dimenzija, kaže da je potpuno spreman da mladim ljudima pokaže svoj bogat repertoar znanja. Ali i potrebu da shvate da je kuharsko zanimanje časno i u svijetu veoma cijenjeno.

-Moraš dati, da bi mogao brati! To je moja deviza. Kuhari su u svijetu gospoda, njihove zarade su znatno veće i od plata pojedinih funkcionara. Kuhari su ljudi od povjerenja koji spravljaju specijalitete za biznismene, vrhunske sportiste ili umjetnike, turiste… Ja ujedno branim boje svoga zanimanja, a želim da obučim mlade ljude i da istaknem specifičnosti moga kraja. Moja misija je časna i poštena, rekao je kraju ugodnog razgovora veliki Saša Amidžić, koji je malim nesigurnim koracima 1998. godine otišao iz Gradiške u svijet. Uronio je u vode profesionalizma 2001. godine i sada kao svjetsko kulinarsko ime želi da pomogne nekim novim generacijama.