Fudbalski klub “Kozara” bi sa svojom istorijom i tradicijom trebao da bude ogledalo Gradiške, međutim, igrače koji dolaze iz čitavog svijeta u naš klub dočekuje oronuo stadion, zapuštene svlačionice, teren bez reflektora i travnjak bez kosilice.

Da se trenutna uprava kluba trudi koliko-toliko povratiti Kozari staru slavu, tu dileme nema. Sa druge strane nedostaje jasna podrška lokalne zajednice, koja je po svemu sudeći zaboravila svoj klub.

Prošlo je više od tri godine kako je Gradiška dobila teren s umjetnom travom ali priča nije dovedena do kraja. Kućice za rezervne igrače su sklepane, dok na betonskim banderama nema reflektora, pa se čim padne mrak u Gradišci prestaje igrati fudbal. Nije jasno zbog čega ni uprava kluba ni Gradska uprava Gradiška nisu postavili reflektore na pomoćni teren s umjetnom travom, kada je sva ostala infrastruktura obezbjeđena. S obzirom da teren nije osvjetljen, omladinski uzrast nije u mogućnosti da trenira noću, pogotovo u zimskom periodu. Uz to nije napravljen ni makadamski put kojim bi se prišlo terenu sa vještačkom travom.

Ovaj problem se usložnjava vikendom, kada i drugi klubovi hoće da igraju na ovom terenu ali nedjeljni dan je prekratak za sve ekipe. Pomoćni teren je tek vrh ledenog brijega, u odnosu na situaciju koja vlada na glavnom terenu. Tribine stadiona “Velimir Sombolac” vape za rekonstrukcijom, jer se urušavaju i prokišnjavaju. Ništa bolja situacija ne vlada u svlačionicama, a podatak da Kozara kosilicu za košenje terena dovozi iz Nove Topole je frapirao gradišku javnost.

Iako je Gradski fudbalski savez Gradiška jedan od najrazvijenijih u Republici Srpskoj sa 25 fudbalskih klubova koji u okviru njega egzistiraju, nešto škripi na relaciji Savez-grad Gradiška. Kao primjer pravog sistema funkcionisanja kluba mogu se uzeti fudbalski klub “Laktaši”, gdje je gradonačelnik Miroslav Bojić okupio privrednike i zajedno s njima infrastrukturno potpuno opremio klub (pokrio tribine, uradio vještačku travu osvjetljenu reflektorima sa svim pratećim segmentima). Može li gradonačelnik Adžić isto uraditi s gradiškim privrednicima, to samo on zna.

Na kraju treba spomenuti i balon na Senjaku, koji je kao i stadion u katastrofalnom stanju. Navodno je vlasnik jedinog balona u gradskoj zoni fudbalski klub “Kozara”. Ovaj sportski centar je zapušten i propada, travnjak je u raspadu, svlačionice su gotovo neuslovne, jedino što radi kako treba je kafana.

Priča sa PMP grupacijom je pozitivna ali ako na konkretne promjene budemo čekali kao i na završetak sportske dvorane, fudbal u Gradišci neće više nikome biti zanimljiv, pa ni igračima koji dolaze iz dalekog Japana. Izlapiće slava velikog kluba, kao što su za upravu Kozare izlapila velika djela legende Tane Gakovića, koji na svoj stoti rođendan nije spomenut na stranici ovog kluba.