Prije nego što zakoračiš u bezdan, u mrak…
Sjeti se nekad kad si bio đak.
Odličan, prosječan ili sasvm loš,
nije ni važno, sjeti se svojih drugara još.
I one Ane iz prvoga reda, njenih kika sa mašnicom od pliša,
nemoj reći da ne pamtiš ‘Ja sam Ana, zdravo ja sam Miša’.
Prije nego odbaciš roditeljski dar, stani čovječe,
zastani na sekund bar.
Sjeti se majke i pogleda njena, očevih ruku preko tvoje glave,
dok šapće tiho ‘nikome te tajo ne da’.
I još dalje ako možeš ti se sjeti, dede starog sa sela,
pogurene bake, molitava njenih nad džemperom što ti plela.
Stani, zastani još malo da ti kažem bar još štošta,
Dok ne bude kasno rode, koliko će da te košta?
Pokoljenja od davnina, od prvoga ljudskog sina,
radili su na tom brate da uletiš u naručje svoje majke, svoga tate.
Ne prekidaj iskru tu, od iskoni začetu što u tebi isto sija,
već životom odgovaraj dok iz tebe ne proklija božanstvena luč sjajna,
potreban si rodu ovom kao ljubav, kao tajna.
Od života dara većeg ti imati nikad nećeš,
Zato kreni, samo hrabro, trpjeti je život sjajno, nekad mučno nekad bajno,
potrebno je u životu osjetiti i golgotu, bez stradanja ni bez jada,
život svrhu gubi tada.
Srešćeš nekog zasigurno na putu nekom svome,
ko je nekad iz davnina, krenuo ka srcu tvome.
Ne prekidaj nit jedinu što sa nebom ima svak,
junak budi pred životom, budi mudar budi jak.
Svi problemi ovog svijeta i nevolje i sva muka,
nisu veće od života, zato ustaj EVO RUKA.
Satanska je laž moj rode da živjeti nije vrijedno,
on te mrzi zato laže, ne vjeruj mu niti riječ,
mačem vjere ti ti se brani i anđeli će pomoć već.
Ne pomišljaj sebi zla, niti čini što je muka,
Evo sunca, evo dana, evo rode ruka.
/Autor: Pjesma je posvećena svima koji se bore sa suicidnim pomislima/
Pratite ”Micro mrežu”:
