Vreli dan 18. avgusta 2017, ljeta gospodnjeg dok su cvrčci razigrani i raspjevani cijeli prostor punili svojim cvrčanjem zaustavim se pred kapijom Petropavlovog manastira, koji je smešten na četvrtom kilometru jugozapadno od Trebinja nadomak mjesta Čičeva, u Petropavlovom polju. Miomirisi koji su se širili  su tako jaki da čovjeku u dušu bez njegove volje uđe neka milina, pa u sebi osjeti blagost, a ispunjen je ljepotom. Posjetilac sklad manastira, njegovo utapanje u okolinu,  osjeti čim u njegov kompleks zakorači. Mir, miris, sklad, ljepota, tišina,  i milina u dušu se useli pa treptiš ko breza na blagom povjetarcu tako bi opisao tren kada sam ušao unutar zidine manastira.

Dok se vozite prema svetinji prolazite ravnim i suhim poljem kroz prekrasne vinograde. A onda  kada se nađete između vinograda, voćnjaka i plodnih oranica  dočeka sav sam manastir mjesto koje privlači i okuplja vjernike, koji na ovom svetom mestu traže utehu ili koji dolaze sa se svevišnjem poklone..

Sve je lijepo uređeno trava pokošena, voćke orezane, cvijeće okopano i  zaliveno, i sve miriše na lavandu, borovinu, čempres, tamjan pa mami miomirisima. Postaje mi jasno po čemu je to nadaleko čuven ovaj manastir ovaj manastir, pijre svega po miru, ali i po svojoj lepoti. Kada se nađeš u ovoj ljepoti poželiš da vidiš i one koje su brinu o svemu ovome što blista miriše zrači nekom nestvarnom ljepotom. I pojavljuju se monahinje koje nas pozivaju da sjednemo u hlad i za čas pred nama je posluženje, hladna voda, liker,  vino i voće. Osam vrijednih monahinja ovdje živi sa igumanojom Pavlom koja je ovdje već godovo dvije decenije.

Kompleks Petropavlovog manastira obuhvata dvije crkve. Prva,koja je  veća, podignuta je 1906. godine za vrijeme episkopovanja Svetog sveštenomučenika Mitropolita Petra Zimonjića, i to na temeljima, koji, prema mišljenju arheologa datiraju još iz druge polovine četvrtog vijeka. Po tom saznanju ovo je jedna od najstarijih pravoslavnih bogomolja. Osim konaka sa kapelom i pomoćnih zgrada,tu je još jedna crkva koja je  obnovljena 200. godine, bolje reći dograđena, uz već postojeću baziliku i predstavljala je trikonhos podignut nad starijom krstionicom, otkrivenom tokom arheoloških istraživanja proteklih godina.

Monahinje se bave poslovima u radionici za šivenje i vez i to svešteničkih i vladičanskih odeždi, litija, crkvenog odjevanija, kao i radionica za ikonopis, u kojoj tri sestre uče i stvaraju po uzoru na stare majstore vizantijske umjetnosti radionica za proizvodnju tamjana, u kojoj se pravi tamjan sa mirisima eteričnih ulja biljaka karakterističnih za područje istočne Hercegovine: lavande, kadulje, vrijeska, metvice. radionica za kaligrafiju, u kojoj se – takođe po uzoru na vizantijsku umjetnost – izrađuju čestitke, razglednice, ukrašena vaskršnja jaja i slične predmete  koje izrađujuiovom tehnikom.

Zahvaljujući blagoj klimi i velikom broju sunčanih dana u godini, padine okolnih brda su obrasle raznovrsnim ljekovitim biljem, pa je branje i sušenje toga bilja u sezoni njegovog cvjetanja, kao i izrada raznovrsnih čajeva i melema od njega, još jedna od aktivnosti kojom se sestre u slobodno vrijeme bave. U obližnjoj školi monahinje predaju vjeronauku, a u dane subote i nedjelje su sa djecom koja tu školu pohađaju organizovana druženja u manastiru kroz razne sekcije ili izlete u prirodu. Manastir je – u duhu Eparhije čiji je organski dio – tokom čitave godine, a naročito u ljetnjem periodu otvoren za posjete brojnih gostiju, prije svega pravoslavnih hrišćana iz zemlje i čitavog svijeta.

Mnogo sam manstira video ipoklonio se pred ikonostasima velike ljepote, razgovarao sa stanovnicima manastira a raygovor koji sam vodio sa igumanijom Pavlom  je jedan od onih koji se pamte a na njega te posjeća blagost umnost sagovornika ali i  miomirisi koji se šire ovim manastirom.U blizini manastira se nalazi I petropavlovska pećina imao sam namjeru posjetit je ali me posavjetovaše da po ovako vrelom danu kakav je bio 18 avgust i nije baš pametno kretati se po uskoj stazi koja void do manastira a da vrelina zraka I kanjenja po kojoj se hodi isijavaju nesnosnu vrelinu . Ostade mi zadaak naredni put obiđem tu nadaleko čuvenu pećinu.