Da nastanak invaliditeta nije tako velika tragedija kao što to izgleda, najbolje dokazuje Draženko Mitrović rođen u zmijnjskom selo Donji Pervan. Naime, na jednom slavlju  povodom podizanja krova na komšijskoj kući teško je ranjen poslije pucnja pijanog i neodgovornog čovjeka. A imao je samo 9 godina, bio je učenik trećeg razreda, kada je jedva preživio ranjavanje iz vatrenog oružja.

Draženko Mitrović je najtrofejniji atletičar-paraolimpijac Srbije, a u karijeri je na evropskim, svjetskim šampionatima i paraolimpijskim igrama osvojio 24 medalje. Još uvek je Draženko aktuelni svetski rekorder u bacanju diska sa daljinom od 33 metra i 68 santimetara, a u karijeri je još bacao kuglu i koplje.

Ali upornost i vjera u sebe  odveli su Dražu da  posijle toga, ode u Beograd i uspije, da napravi bajku od svog života . Zahvaljujući velikom radu i još većoj upornosti, pronašao je sebe u atletici, iako je prije toga već  igrao košarku u kolicima. Od 2005. godine počeo je da osvaja medalje, a najdraže su mu srebrne sa Paraolimpijskih igara u Pekingu i Londonu.

Draženko Mitrović se borio da dođe i do diplome i   diplomirao je na Visokoj sportskoj i zdravstvenoj školi u Beogradu  i postao akademski građanin države od koje je zbog sportskih rezultata dobio nacionalnu  penziju zasluženu  zbog osvajanja medalja na evropskim, svjetskim prvenstvima i paraolimpijskim igrama.

“Mnogi  moji dječački snovi su postali java, nije bilo lako doći do ovih rezultata potoke sam znoja prolio da bi uspio, ali imam recept  za uspjeh. Želim da svoje  stečeno znanje i iskustvo prenosmi na mlade sportiste.Da im pomognem da dostignu visine kojim teže .Savjetujem im da budu vrijedni i uporni jer takav odnos prema životu mora dati rezultate evo ja sam im jedan od primjera. Neobično se radujem svakom uspjegu i rezultatu invalidnih lica a zahvalan sam Srbiji što je izjednačila nagrade za osvojena odličja za sportiste validnog i invalidnog sporta.

Ovaj vrijedni i  snažni momak je u svemu jedinstven  jer Draženko zrači pozitivnom eneregijom i optimizmom, koji iz njega zrači. Takva želja je u njemu da je nemože ni sakriti ma koliko se trudio da to  pokaže .

Dragi prijatelju ova priča o tebi, tvojoj upornosti, može biti  putokaz ne samo invalidnim licima već svim mladim da se radom i upornošću sve može postići kako to rekoše neki moji  i tvoji prijatelj iiz KKI Vrbas” Samo nebo je granica” a ti si davno među zvijezdana koje si u očima ponio sa svog rodnog Zmijanja.

Ovih dana je Draženko, olimpijac nosioc mnogih medalja bio u rodnom kraju , došao je sa prijateljima da posmatra utakmiciu KKI vrbasa protiv Zmaja iz Gradačca u kojem igraju I njegovi reprezentativni drugovi jer Draže je i stalni član košarkaške reprezentacije Srbije..Pa junačino i ponose nacije nek te junačka sreća prati i da žetva medalja traje i traje.Za mene sit i junak našeg doba i primjer kako želja, borba, red,rad i disciplina daju rezultat