Engleski pjesnik Persi Biš Šeli opisao je pjesnike kao “neizabrane zakonodavce svijeta”.Visoki predstavnici u BiH, nisu pjesnici, a ponašali su se kao “izabrani zakonodavci” BiH.

Za gotovo trideset godina od završetka rata u BiH i postojanja OHR-a i institucije visokog predstavnika, “osmorica veličanstvenih“ likova koji su obavljali ovu dužnost, postali su sastavni dio našeg političkog sistema i svakodnevnog života, tako da smo se na njih potpuno navikli, kao da su oduvijek tu bili. U međuvremenu, stvorena je čitava jedna subkultura i popularna kultura, umjetnička i literarna djela na temu visokog predstavnika. Danas postoji cijela biblioteka knjiga o našim visokim predstavnicima, sastavljena od njihovih vlastitih memoara, dokumentovanih sjećanjana njihovo službovanje u BiH, ukoričenih magistarskih radova i doktorata, naučnih, stručnih, publicističkih i novinskih  radova i zapisa o njima i odlukama koje su donosili.Nema toga ko na BiH nije napravio diplomatsku i političku karijeru.

Bilo je među njima vrhunskih diplomata i političkih karijerista, ali i kolonijalnih guvernera,starih  obavještajaca  i birokratskih moljaca. BiH je u svojoj istoriji imala razne vladare, domaće i strane: sultane, careve, kraljeve, maršale, kolektivne predsjednike i visoke predstavnike. Maštu ljudi i šire javnosti posebno je pobudio najneobičniji od svih njih, visoki čarobnjak, raritetni i egzotični primjerak eropskog postdemokratskog vladara, koji je zbog svega toga postao i  literarni lik.

Kad bi u književnosti potražili sličnosti opisa njegove visoke funkcije i neobične uloge, mogli bi je  pronaći u Njegoševom spjevu “Lažni Car Šćepan Mali”, romanima  Ive Andrića “Travnička hronika” o konzulskim vremenima u kojima Bosnom defiluju blijedoliki evropski činovnici i “Omer – paša Latas”, za koga jedan ovdašnji pjesnik napisa, da je bio prvi visoki predstavnik u BiH, satiričnoj drami Petra Kočića, “Jazavac pred sudom”, u kojoj pisac ismijava glavate i velevažne visoke “ćesare” i carske upravnike kakav je notorni Benjamin Kalaj,  pripovjetci Derviša Sušića “Kaimija”, u kojoj glavni lik kaže da ko dođe u Sarajevo, a želi da ga narod poštuje mora doći ili kao velika sila ili kao velika vradžbina, ili romanu naučne fantastike američkog pisca Roberta Hajnlajna “Stranac u stranoj  zemlji” iz šezdesetih godina i drugim. Što bi rekli: Strangers in The Nigt.

Poezija je prva progovorila i opjevala (ne)djela visokih  predstavnika u BiH. Zoran Ćatić, urednik i voditelj radio-emisije “Roditeljska pažnja” na Studentskom radiju FM i portalu Sarajevo-X, objavio je 2004. godine, svoj literarni uradak pod naslovom “Otvorena pjesma visokom predstavniku”, posvećenu britanskom diplomati lordu Pediju Ešdaunu od Bosne:

“Haj’pošteno, al’ ne jebi, Bil’ ti vrišto ko ja tebi / U Londonu da smo Bogdo, Ti ko Zoka – ja, ko’ Pedy./ Pa prešutim, primjerice, Ko što ti bez teksta osta / Da ostavim sred ulice, Bobi drota bez dnevnice /Gluho bilo skroz bez posla. / Reformiste znamo mnoge Bio Ante, Grebo, Brega Ali svaki od tih tvojih Za “budućnost vizu” treba. / Svaki dan je tebi ovdje Istorija za čitanke, Demokratski šuplju širiš, CV na sve strane, Turizam je naša šansa Širom svijeta glasno kličeš Putujuć’ o našem trošku Šatro Bosnu promovišeš./  Jablanička vikendica Najveći uspjeh tvoj je Primjer našim liderima, U sektoru privatnome. / Haj’pošteno, al’ ne jebi, Bil’ ti vrišto ko’ ja tebi / U Londonu da smo Bogdo Ti ko Zoka – ja, ko Pedy.”

Pjesnik sa Pala Branislav Ilić, u svojoj zbirci pjesama “Iskre” iz 2015. godine, objavio je pjesmu pod nazivom “Visoki predstavnik”, koja proročki, na lucidan i duhovit način govori o onome što nam se danas dešava: “Ne znam zašto je u našu priču Došao ovaj zagonetni lik, Ni zašto su ga zvali Visoki, Ni čiji je bio predstavnik?/Ni po čemu nije zaslužio to ime, Ništa mu ne bi visoko pa da znate. Sem njegovih visokih prohtijeva i daleko najviše plate./Mada je u našu kuću došao Kao nepoznat i nezvan gost, Kao glavni gazda se ponašao i određivao nam i mrs i post./Kao pravi car se baškario, Što god je poželio to je imao, A za nas uopšte nije mario Taman da oči povadimo./ Predstavu za javnost je pravio Sa svojim lutkama na koncu, A čorbu bi nam uvijek sam zapržio U ovom krvavom bosanskom loncu./A narod još uvijek ćuti i gleda, Trpi Visokog i ovakvo stanje, Bojeći se većeg zla i nereda Pristaje na specijalno vaspitanje.”

U međuvremenu, nastale su nove usmene narodne epske i novokomponovane pjevane pjesme o visokom predstavniku. Nepoznati stihoklepac  ispjevao je sljedeći deseterac: “Visoki predstavniče, naše rajsko cvijeće, bez tebe se BiH ujedinit’ neće”; “Visoki predstavniče, nemoj ići kući, ‘ko bi se mog’o s’ Dodikom tući?”. Prošle godine u Banjaluci, na nekom skupu građana,  grupa veselih muzičara otpjevala je rugalicu “malom predstavniku”, iz “Dejtonskog ciklusa” nove pjevane poezije: “Iz Milića krenula je svita, da obori Kristijana Šmita. E, moj Šmite, ne kači se s nama, ubićete te lole vrljikama.”

Na ovogodišnjem 58. “Kočićevom zboru” na Manjači, pod šatorom “Kod Jablana”, lokalni bend otpjevao je u opštem transu mase, friško sklepanu pjesmicu o  verbalnoj svađi Milorada Dodika i Visokog Šmita: “Doš’o Dodik na Manjači pije, iako je dobio sankcije. Doš’o Dodik na Manjači pije, Amerika dala mu sankcije. Ne može ti u kraj stati ni SIPA ni CIA, može samo, brate, srpska policija.” Na sve strane orilo se:

“Braćo moja, evo nam Dodika, Doživotnog srpskog predsjednika.Pusti priče tamo nekog Šmita, U Bosni se Dodik pita.”

Moj zemljak dobroćudni književni gorostas iz Hašana Branko Ćopić, objavio je odmah poslije Drugog svjetskog rata, u godini razlaza Jugoslavije sa bratskim SSSR i ne baš bratskim Drugom Staljinom, knjigu dječije poezije  pod naslovom “Sunčana republika“.  U toj dječijoj  knjizi ima i ova pjesma za odrasle: “Otkad se za nas znade, to kažu pisci stari, mi smo ti vječno bili veliki slobodari. Ognjem su gorjele noći, Krvavi svitali danci, zemljom su grmile bitke, pobune i ustanci, Ponosni narodi naši Nisu trpjeli lanca, nisu ljubili čizmu ni skute inostranca.“

Ovoj bogatoj estradnoj poetici Visokog predstavnika, nedavno je svoj prilog  dao i Baja Mali Knindža, poznati srpskosvetski pastirski folker, koji u svom novom hitu pjeva: “Ovo je država, nije mali entitet, onaj što nas ne voli nema legitimitet.” Visoki predstavnici u BiH bili su tema brojnih domaćih portala humora i satire. Satirični portal Šatroinfo je u jednoj svojoj humoreski iz 2015. godine, napisao da  će visoki predstavnik Valentin Incko, ozbiljno razmotriti zahtjev predstavnika Srba iz RS i Hrvata iz Hercegovine, da dobiju stalne i  legitimne predstavnike u vicevima BH humora, u kojima se redovno ponavljaju unitaristički, jednonacionalni, bošnjački likovi Hase, Huse, Suljo, Mujo  i Fata, bez konstitutivnih  Srba i Hrvata.Domaći aforističari ispisali su na desetine aforizama o visokom predstavniku u BiH.

Aforističar iz Banjaluke Miladin Berić napisao je: “Ograničenom čovjeku svako može biti predstavnik. Pogotovo Visoki!”.Aforističar iz Zenice, Seid Imamović, nadodaje: “Da bi izrazio duboku zabrinutost visoki predstavnik je morao sići u bunar.” Dinko Osmančević, aforističar iz Banjaluke se pita: “Da li Visočica pored Visokog  skriva piramide, odlučiće visoki predstavnik.” Milan Ružić, aforističar iz Beograda poručuje: “Visoki predstavnici nisko padaju.” I sam sam napisao nekoliko aforizama na račun međunarodnih prokonzula u BiH, kao što je ova moja  parafraza jednog  poznatog reklamnog slogana: “OHR, svjetsko a naše!”. Kada je visoki predstavnik u BiH bio njemački diplomata Kristijan Švarc Šiling ili po naški Krste Crnoparić, na festivalu humora i satire 2006. godine, u organizaciji  Kluba umjetničkih duša u Mrkonjić Gradu, dobio sam prvu nagradu za najbolji aforizam koji je glasio: “Visokipredstavnik je Švarc. Narod je švorc. Glavna grana privređivanja je šverc.”

Naše političke bajke za djecu počinju rječima: Bio jednom jedan visoki predstavnik sa visokom platom, živio je u palati u centru grada Sarajeva i  svojoj piramidi na planini Visočici kod Visokog, kao svaki pravi faraon. Tu  su i grafiti o našem visokom visočanstvu. Još se sjećam grafita ispisanih po zidovima zgrada u Sarajevu, prije dvadesetak godina, s ne baš nježnim porukama upućenim Karlosu Vestendorpu i Pediju Ešdaunu: „Karlose, marš kući…“ i „Pady Crashdown“.

O visokom predstavniku u BiH postoji čitava jedna vicoteka. Prvi školski dan u jednoj američkoj školi. Učiteljica predstavlja novog učenika Hakira Suzukija iz Japana. Počinje čas i učiteljica kaže: “Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku istoriju! Ko je rekao: “Sloboda ili smrt.”?” Odjednom tišina. Samo Suzuki digne ruku i kaže: “Patrik Henri, 1775. godine, Filadelfija.” “Vrlo dobro Suzuki”. “A, ko je rekao: “Država je narod! I kao takva ne smije nikada umrijeti!”?” Suzuki ustane: “Abraham Lincoln, 1863. Vašington.” Nastavnica strogo pogleda razred pa reče: “Sram vas bilo! Suzuki je Japanac, a poznaje američku istoriju bolje od vas!” Tihi glas iz kraja razreda: “Jebite se posrani Japanci!” “Ko je to rekao?!” Vikne nastavnica, na što Suzuki digne ruku i reče: “General Mkartur, 1942. Gvadal kanal  i Li Iakoča 1982. na skupštini dioničara Krajslera u Detroitu.” Tišina u razredu, iz pozadine se čuje: “Puši kaktus!” Učiteljica sva izvan sebe: “Sad je kraj! Ko je to rekao?!” Suzuki: “Bil Klinton Moniki Levinski, Ovalni salon, 1997. godine, Vašington.” Drugi učenik se prodere: “Suzuki je govno!” Suzuki: “Valentino Rosi, Rio de Žaneiro, moto Gran-Pri, Brazil 2002”.Razred pada u histeriju, a nastavnica u nesvijest, na vrata upada direktor škole: “U p….materinu, još nikad nisam vidio ovoliki haos!” Suzuki: “Valentin Incko, visoki predstavnik, prilikom analize političke situacije u BiH, pred preuzimanje mandata, 26.mart 2009. godine!”

Portal “Slobodna Bosna i nepokorena  Hercegovina” donosi nam sljedeće vic: “Fata srela jaranicu na stubištu. „Moja ti, ova moja komšinica rodila sina“! „Čuj to, a kako će se zvati“!? „Ćuti bona, malog neće niko da prizna, pa ga zovemo Šmit“!Pita Haso Muju: “Kad ćeš se ženiti Mujo?” Mujo: “Kad visoki predstavnik za BiH donese odluku!”Najpoznatiji njemački komičar Jan Bemerman, nedavno je u jednoj epizodi svoje  satirične  emisije “Neo magazine rojal”, koja se emituje na Drugom program njemačkog javnog servisa (ZDF), za temu imao baš svog zemljaka, visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita.  Ovaj komičar se šalio na račun njegove visoke i dobro plaćene funkcije, pa ga je nazvao  “franačkim budalastim poljoprivrednikom koji nas sramoti u Bosni.”  Visoki Šmit je prikazan kao “franački političar koji brani pravo njemačke djece da jedu svinjetinu  u vrtiću”, koji u Bosni izigrava Supermena i Superheroja.

U arhivama medija BiH nalazi se čitav glosarij izjava političara i novinara o visokim predstavnicima u BiH. Tako je jedan opozicioni političar iz RS izjavio:“Kristijan Šmit je devedeset posto Visoki predstavnik,  koji ima sto posto mogućnosti da riješi određene stvari u BiH.”, i tako riješio pitanje njegovog legitimiteta. Isti opozicioni političar je rekao i ovo:“Lažni visoki predstavnik laže.” Na to sve, Kristijan Šmit je o domaćim političarima imao samo jednu riječ: “Smeće, potpuno smeće!”Jedan ovdašnji novinar napisa: “Visoki predstavnik je mrtav. Ubio ga je Kristijan Šmit.” S druge strane, slušamo realnije naravoučenije: “Ono što je Sveti Petar na nebu, to je visoki predstavnik na zemlji”, kako reče jedan ovdašnji lokalni  zafrkant.  Posljednjih dana u mnogim gradovima u FBiH pojavili su se zagonetni bilbordi na kojima piše: “Nismo visoki predstavnik, al’  namećemo najbolje cijene!” I dok jedni kliču: “Živio OHR, sa visokim predstavnikom na čelu! Živjelo Njegovo međunarodno predstavničko visočanstvo/veličanstvo!”, ova zanimljiva literarna igra između naroda i visokog glavešine  se nastavlja. Do nečije ostavke.

Do te ostavke, barem fikcionalne dolazi na izmaštanoj svečanosti obilježavanja 30. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja će se održati 2025. godine, u istorijskom romanu nekadašnjeg bosanskohercegovačkog diplomate i nadarenog pisca Amera Kapetanovića, “Hronika izgubljenog stoljeća”, na kojoj će se prisutnima obratiti izmišljeni visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH, izvjesni Frank Wilhelm von Hayes i u svom oproštajnom govoru izreći dugo očekivane birane riječi: “I zato podnosim ostavku na mjesto visokog predstavnika. Znam da se ne možete dogovoriti o mom nasljedniku, stoga predlažem da zatvorite Ured visokog predstavnika. Dosta je bilo.”

Kao i sve drugo u životu, tako je i sa narodom i  sa njegovim malim i visokim predstavnicima. Neki će reći, nije trebao ni dolaziti. Drugi će kazati: Ne ponovilo se! A treći: Oj, gospdo, jel’ vam žao, rastanak se primakao.Teško nama s njima, a još teže bez njih. I poslije Šmita (Tita) Šmit! Danas ih kritikujemo, a sutra kad odu, možda će nam biti žao. Nedostajaće nam. Ko će onda izražavati zabrinutost za nas.  Ovaj posljednji sad je stvarno zadnji. Vidimo se u EU! Do novog susreta sa vama, doviđenja.

                                                                                                      Autor je politikolog