U rano jutro hladnog prvog decembarskog dana, iz Banjaluke smo se uputuli put Bijeljine, sa namjerom da posjetimo manastir Tavnu. Razlog putovanja je prenijeti ljubav na daljinu, ili drugačije reći, uručiti zimske cipele monahinjama manastira Tavna i monasima manastira Sase.

Tehnički direktor fabrike obuće “Bema” iz Banjaluke Marinko Umičević, koji je kako to humanii ljudi čine, svim bogoslužbenicima ovih svetinja poslao po par zimskih cipela. Do ove posjete je došlo kada su me prijatelji iz Zvornika zamolili da upitam gospodina Umičevića (za kog su čuli kao društveno odgovornog čovjeka i humanistu, kako rekoše) da donira ovim manastirima zimsku obuću za predstojeću zimu. 

Molilac se odazvao molbi i pripremio obuću, te poruči da mu je žao što je spriječen poslom pa ne može sam otići da preda poklon, ali žiteljima ovih manastira posla srdačne pozdrave i cipele da im noge griju kao što svakom čovjeku čin darivanja dušu grije.

“Prelijep osjećaj je kada čovjek može darivati, ja imam običaj reći ”Daj Gospode da uvijek darivam”, dar se daje od srca a to je nekako pokazivanje ko je kakav i onaj ko daruje. Meni je darivanje postalo neka moja unutrašnja potreba. Mnogi su, da im ne pominjem imena, bili obradovani mojim poklonima. Mislim da je zaista “sreća u davanju” a ja sam ubijeđen da bi morali više da se međusobno darivamo, doniramo, ktitorske objekte od društvenog značaja gradimo, jer tako ostavljamo tragove iza sebe. Pogledajte koliko je u našem narodu bilo darodavaca u stara vremena a danas je ta kategorija gotovo nestala, što je za žaljenje”, rekao je gospodin Umičević i dodao da je iz svoje unutrašnje potrebe darovao dječije domove i dodao da se odaziva svakoj humanitarnoj akciji, da to rado i od srca čini u okviru svojih mogućnosti.

Sam čin uručivanja poklona koji sam imao čast obaviti, bio je vrlo dirljiv jer poklon je u ime svih petnaest darivanih primila igumanija manastira Tavna, mati Marta.

“Lijep je osjećaj da mi monasi, to jest bogoslužbenici, znamo da ima svuda ljudi koji nas poštuju i koji su spremni da nam pomognu. Nema te daljine koja može spriječiti ljude dobre volje da pomognu u okviru svojih mogućnosti, što i ovaj trenutak svjedoči. To nama, žiteljima manastira, potvrđuje da smo svoji na svome poštovani, pa i voljeni od svog naroda. Manastiri i crkva uopšte su oduvijek bili mjesta gdje je narod saborovao i o narodnim brigama vodio račun,a kao što to i danas čine. Evo danas ovaj poklon od gospodina Umičevića je najbolji živi primjer da ljubav među ljudima nema kraja a ta činjenica nas svakako mora radovati. Mi smo ponosni i na gospodina, ili da kažem brata, Umičevića kao i na sve ljude dobre volje, kako se to danas kaže”, vidno i obradovana poklonom rekla je igumanija manastira Tavna, mati Marta .

Dobra igumanija Marta i njezino sestrinstvo nas je srdačno primilo i ugostilo, poslije prijatnog razgovora i ručka, isprati nas darivajući starom dobrom manastirskom rakijom, tamjanom, pravoslavnim kalendarom i srdačnim željama. Zamoli su nas da darodavcu prenesemo zahvalnost manastira Tavne i Sasa, kao i poziv da im darodavac dođe u posjetu.

Lijep i prodhladan decembarski dan iznjedrio je ljubav između darodavca i daroprimc, a monasi rekoše da bi bili srećni da im Umičević i lično dođe u goste, da ga upoznaju i da mu se lično zahvale. Prenijećemo mu ovaj poziv i saopštiti da će tamo biri srdačno primljen kao što smo mi to već doživjeli, pa se pune duše i sa radošću vratismo kući.

Moramo pomenuti da ovo nije jedinstven ni izdvojen slučaj, već da gospodin Umićević i “Bema”, imaju vrlo odgovoran društveni odnos prema svima a posebno se ističe u pomoći mnogim socijalnim ustanovama, udruženjima, sportskim klubovima, bolnicama, školama, dječijim domovima, vrtićima, starim i iznemoglim licima i ugroženim, a djeca radnika “Beme“ već godinama dobijaju besplatne udžbenike i školski pribor.