Njegovo ime je Zoran Kozlina. Golmansku karijeru obilježio je u FK ”Kozara”, a upravo pod njegovom dirigentskom palicom u gradu na Savi mnogi su učili prve fudbalske korake među stativama. Zajedno sa trenerom Sašom Krupljaninom obilježio je jednu divnu eru na Gradskom stadionu. ‘Dokazi’ za to nalaze se u redovima ispod…

Milan Stojić

U FK ”Kozara” sam došao jako mlad, još sam bio dječačić kome je kao i većini djece sa sela želja bila da zaigraju na Gradskom stadionu pred punim tribinama. Prve ozbiljnije fudbalske vještine su mi prenijeli vrhunski treneri čija se uloga pedagoga i trenera nije završavala sa treningom.

Kako sam ja bio golman sa nama (golmanima) je pored glavnog trenera radio i čovjek zbog kojeg sam počeo da pišem ovo. Ćelav, krupan čovjek, prodornog glasa i ozbiljnog pogleda bi se pojavio na vratima svlačionice u golmanskom kombinezonu, navučenim rukavicama na rukama dok smo nas par dječaka čekali unutra. Golmanski treninzi sa Zoranom Kozlinom su bili sve samo ne obični, red se znao, rukavi ‘spušteni’ a dres utrpan u trenerku, rukavice na rukama i naduvane lopte. Disciplina koju nam je prenosio još od pripreme za trening mi je kroz život dosta puta pomagala, tako da njegova komunikacija sa nama nikad nije bila samo odnos trenera i igrača već ujedno i odnos prema životu i preprekama koje sam život sa sobom nosi.

Zadatak golmana nije lak, tako da se ističe neustrašivost kao jedna od osobina koju je trener Kozlina izazivao u svima nama koji smo radili sa njim. Zalagao se za to da sa izlaskom i svlačionice ne prestajemo da promovišemo svoj klub prvenstveno svojim ponašanjem i kulturom, on nam je davao primjer zapravo kako se to radi tako da je i dan danas svaki susret sa njim ispunjen radošću.

Smatram da je Zoran Kozlina jedan od boljih primjera sportskog ponašanja i prezentiranja kako svog kluba tako i svog grada. Sve što sam naučio o obavljanju posla u šesnaestercu zapravo je odgovoran Zoran Kozlina koji me je odškolovao i izgradio kao sportistu, naravno uz čitav tim ljudi koji je radio uz njega. Čovjek vrhunskih ljudskih i sportskih kvaliteta od kojeg možete samo da učite i upijate znanje. 

Sefan Đakušić

Kada kao dijete u najranijim godinama imate određenu aktivnost ili hobi bitno je da imate pored sebe nekoga ko će vam biti autoritet i sportski uzor. Počeo sam da treniram fudbal kao golman u FK ”Kozara” i trener mi je bio Zoran Kozlina – Čovjek koji je svojim radom sve zaslužio i nama djeci početne korake učinio mnogo ljepšim, srećnijim i zanimljivijim.

Sve je radio sa strpljenjem i velikom dozom sigurnosti. Htio je prvo da nas nauči životnim vrijednostima pa tek onda i onim sportskim u čemu je i uspio jer smo svi izrasli u dobre ljude. Sa osmjehom na licu smo odlazili na treninge jer smo znali da će nam ‘Zoka’ to vrijeme učiniti zabavnim. Zahvalan sam mu što nam je tada bio autoritet i što nas je naučio kako se ponašati u svim životnim trenucima.

Dario Višnjić

Zoran Kozlina je ustvari i jedini trener golmana koji je ikad konkretno radio sa mnom. Sve što sam ikad naučio i primjenio na utakmici vidio sam od njega. To je čovjek zbog kojeg sam se uvijek otimao da budem iza gola kad smo bili na utakmicama ‘Kozare’ kao klinci na dohvaćanju lopti u vrijeme kad su u Gradišku dolazili velikani BH fudbala.

Sticajem okolnosti kroz život desilo se da baš ja nekih petnaestak godina kasnije dobijem priliku da radim sa golmanima u FK ”Kozara” i to baš na njegovom mjestu, kad god sam imao neko pitanje, nedoumicu, mogao sam da mu se obratim za bilo kakvu vrstu pomoći.

Osoba koja se prema meni odnosila i odnosi i dan danas kao sebi ravnom iako je od mene puno stariji i iskusniji u svakom pogledu. To i jeste ono sto njega cini ljudskom i fudbalskom velicinom u svakom smislu te riječi.

Aleksandar Savković

Kao i mnogima i meni je dječačke sportske dane obilježio Zoran Kozlina. Od njega smo učili sve, i to uz veliko obostrano poštovanje koje nažalost kod mladih danas polako iščezava. Zahvalan sam mu na tome što je bio trener, pedagog, psiholog i što je njegov pečat profesionalnog rada i danas ostao na gotovo svim ‘papirima’ dječaka koji su svoje prve treninge odradili u Dositejevoj ulici.

/Autori: Milan Stojić, Stefan Đakušić, Dario Višnjić i Aleksandar Savković/Micro mreža/

Pratite ”Micro mrežu”: