Ustani. Nevoljko i namrštenog lica navuci šareno odijelo, što vedrije. Toliko glasno i primjetno da prikrije sve sive i crne oblačiće misli koji ti se kovitlaju bez ikakve dozvole po glavi. Čekiraj svaku obavezu, sterilno, tačno i precizno. Bez duše, bez srca, bez emocije. Gdje smo tu mi? Postojimo li?
Rutina – dželat i ubica kreativnosti
Kreativnost često biva potcijenjena, stjerana na margine. Kako kažu, ne nosi veliki dinar. Teško plaća račune, a još teže sve luksuzne tričarije koje pokreću svijet lažnog savršenstva. No, šta ako joj damo priliku da se prišunja i prospe koju boju nesklada u naš savršeno skladni sivi svijet?
Olako upadamo u zamku komformizma, onoga koji se širi kao virusna infekcija. Prvo se kao parazit useli u jedan djelić mozga, a zatim da nisi ni trepnuo obuzme cijelo tijelo. Postajemo turobna mašina za izvršavanje društveno prihvatljivih obaveza. Mašina koja je programirana samo za jedan stil života, ne posjeduje druge funkcije, ne posjeduje dodatne vrijednosti. Smještena na jedno mjesto, statična i nepokretna, skuplja prašinu i izlazi iz mode.
Zašto smo postali taoci vlastitoga uma?
Spasi dijete u sebi
Dječija percepcija oblikovana iskustvom i razumom jeste jasna kombinacija i ključ. Pitate se čega? Ključ mogućnosti, bezgraničnih opcija i nesputane mašte. One mašte koja nam tako neočekivano može servirati zlatnu ideju. Nerijetko svjesno ili nesvjesno ubijamo dijete koje čuči skriveno u svakome od nas. Vođeni makijavelizmom, sebičnošću i surovošću odrastanja odričemo se svega čistog, nevinog i lijepog, svega što život čini vrijednim življenja.
Svijet odraslih puno je ljepši kroz oči djeteta. Nosi čitav univerzum ideja, otklanja kočnice koje nas sputavaju da vidimo van okvira, van okova sopstvenog uma.
Savršeno nesavršeni
Okruženi smo „savršenstvom“. Savršeno tijelo, savršen automobil, savršena koža, savršena kosa, savršen posao, perfektan odmor, ručak i doručak. Virtuelni svijet obiluje „savršenstvima“ koji tako bezobzirno postavljaju nerealne standarde potekle iz pogrešne percepcije.
Montirana stvarnost, fiktivne ličnosti. Bez mane, nedostatka. Da li postoji osoba bez mane? Čovjek bez problema i nesigurnosti? Ne, apsolutno ne postoji. Sačinjeni smo od niza nepravilnosti i baš te nepravilnosti čine nas autentičnim mozaikom. Mozaikom koji baš zbog svoje jedinstvenosti ima pred sobom niz mogućnosti i opcija. Niz životnih puteva popločanih kako uspjesima tako i padovima. Baš te varijacije i čine život posebnim, realnim i vrijednim.
Savršenstvo ne postoji.
Nahrani dušu
Kako naš organizam bez pogovora zatijeva brigu, njegu i hranu podjednake potrebe posjeduje i naša duša. Često je zanemarena. Čami zapostavljena. Izgladnjujemo je, mučimo i držimo u tamnici sumorne kolotečine.
Ona zaslužuje svoje gorivo. Pronađi ono što te pokreće, inspiriše i motiviše. Oslobodi dušu okova i oduži joj se baš kako to činiš sa svojim tijelom iz dana u dan. Kreativnost i mašta najbolji su joj prijatelji, oslobodi je iz samnice i pokaži je svijetu!
Pratite ”Micro mrežu”:
