Holandija je zemlja u kojoj gradim fudbalsku karijeru i u kojoj sam stekao materijalnu sigurnost i brojne prijatelje, ali ništa se ne može mjeriti sa ljubavlju koju gajim prema Srpcu i Republici Srpskoj.
– Uslovi rada u klubu su odlični i mnogo se ulaže u infrastrukturu, a oficijelni partner nam je jedan od najboljih holandskih klubova Fejenord. Pronašao sam ovdje sreću, jer se mnogo pridaje pažnje radu sa mladima, a ja bih volio da jednog dana budem trener u omladinskoj školi. Kad se penzionišem, volio bih da na sličan način pomažem fudbalskim talentima u Srpcu – rekao je Stojan, koji iza sebe ima bogato iskustvo i više priznanja za najboljeg strijelca.
Pet godina je igrao u Njemačkoj, a svoje prve fudbalske korake napravio je u Crvenoj zemlji iz Nove Vesi i srbačkoj Slogi. Tokom karijere je imao i težak prelom noge, ali nikada se nije predavao.
– Dajem sve od sebe na zvaničnim utakmicama, ali istinske emocije se osjete tek onda kada dođem u rodno selo i zaigram sa prijateljima na mjesnim turnirima. Znalo se desiti da usred priprema dođem na nekoliko dana da vidim porodicu i prijatelje i vratim se nazad. Zov otadžbine je jači od svega – kaže Stojan.
To je potvrdio i prije nekoliko dana, kada je od Organizacionog odbora Izbora sportiste godine opštine Srbac dobio poziv da dođe da primi posebno priznanje za afirmaciju Srpca u svijetu i ostvarene rezultate u fudbalu.
– Nisam vjerovao kad sam čuo da ću biti nagrađen. Da sam dobio priznanje u Holandiji ne bih se tako obradovao. Nisam se dvoumio i uhvatio sam prvi let da dođem u Srbac i primim zahvalnicu, a već nakon dva dana sam ponovo bio na fudbalskom terenu. Uokviriću ovo priznanje, koje će u mojoj kući imati posebno mjesto – emotivan je Stojan.
Prije nekoliko mjeseci je uplovio u bračne vode sa Majom, koja je takođe porijeklom iz ovih krajeva, a gdje ća ga put dalje voditi prije nego što se ponovo skrasi u rodnom gradu, još je nepoznato.
– Dobio sam poziv iz jednog belgijskog kluba, ali za sada neću napuštati drage ljude u Holandiji, jer bi mi bilo teško, kao kada sam odlazio iz rodne kuće trbuhom za kruhom. Ali volim da putujem i bio sam početkom godine sa klubom u Maroku, gdje smo upoznavali njihov način fudbalskog rada. Svako putovanje za mene je novo iskustvo, želim da nešto naučim i tako se jednog dana ostvarim kao trener – ističe Stojan.
Oprema
Da ne zaboravlja svoje korijene Stojan Čekić pokazao je i donacijama. Srbačkoj Slogi ranije je poklonio sportski bicikl, devet lopti, opremu za trčanje, čarape, kopačke i golmanske rukavice.
/Glas Srpske/
