Putujući Srbijom kao gost Turističkog saveza Srbije zajedno sa još petnaestak kolega novinara iz zemalja iz okružnja posjetili smo etno selo i galeriju “Kapetan Mišin Breg”. Stigli smo na mjesto na kome morate barem jednom ručati. Odavde imate prelijep i očaravajući pogled na Đerdapsku klisuru, na Dunav koji tu ispod vas oslobođen iz klisure šumi i kao da vas nježno uspavljuje.Čisto modroplavo nebo i vazduh koji odmara sa tišinom ovog mjesta samo ponekad prekine srdačni domaćin koji će vam probuditi hranu kakvu do sada sigurno niste jeli a apetit pojačava priroda pa smo se gostili vlaškim specijalitetima.
Kapetan Mišin Breg je mjesto na koje se obavezno svrati nakon čarobne plovidbe Đerdapskom klisurom. Pogled na bajkoviti Dunav će vas na prvi pogled zarobiti a čist vazduh će mu pomoći da vas omami. Idealnu lokaciju domaćin Žika Bosonogi dopunio je starinskim detaljima kako ništa ne bi narušilo sklad moćnog vidikovca. Sa ovog mjesta napravićete fotograije za pamćenje i poželećete svakog sledećeg gosta iz inostranstva da dovedete baš ovde na ručak.
Mjesto za zaljubljene, Muzej vina, galerija sa ručnim radovima našli su kutak u ovom etno konaku. Ručak koji je izašao iz starih kuvara i recepata koji se prenose sa kojlena na koljeno poslužiće vam ljubazne domaćice. Dok budete uživali u domaćoj supi, čućete priču o Kapetanu Miši ali i o Žiki Bosonogom. Priče će vam ispričati lično domaćin. Na velikom drvenom pladnju koji ovdje zovi “lupatak”, dobićete niz specijaliteta ovog kraja, kao što je kačkavalj, pohovana kopriva, kuvano žito, sušeno ali i pečeno i kuvano meso divljači.
“Miša Anastasijević bio je kapetan, političar, ali prije svega odličan trgovac. Imao je interesantnu i prije svega neizvjesnu životnu priču, ali je iza sebe ostavio dokaze da o njegovom djelu i danas govore. On je živio na ijrečnom ostrvu koje je potopljeno i tek uz obećanje da će biti unapređen u čin kapetana pristao je da to ostrvo napusti. Sa ovog vidikovca, legenda kaže, posmatrao je barke sa jelenskim rogovima od kojih je on upravo i stekao bogatstvo. Motiv jelenskih rogova vidjećete tokom razgledanja etno kutka. Zbog političkih neprilika Anastasijević je bio protjeran u Rumuniju, a smatra se jednim od najbogatijih ljudi u Evropi u to vijreme.Kažu da je imao godišnji prihod veći od nekih za to vrijeme jakih evropskih država Ostao je upamćen po tome što je školovao siromašne, što je siromašnim djevojkama spremao miraz i po svim drugim stvarima koje je činio za običan narod”priča. Svom srpaskom narodu ostavio je mnoga zdanja koja do dana dašnjeg služe svrsi i po tome je jedan od najvćih ktitora u istoriji srpskog naroda”,,nadahnuto priča bosonogiji. Žika, umjetnik I ponosni vlasnik ovog zdanja od kojeg dah zastaje.
Vlaasnik i umjetnik Žika ima nešto drugačiju, ali isto tako uzbudljivu životnu priču. Čovek koji svoje goste od aprila do oktobra dočekuje bos imao je nimalo lak početak. Prva sjećanja zbog kojih je domaćin i danas bos sežu u detinjstvo i momenat kada se dogodio požar u kom su izgubili kuću. Žika kaže da i danas pamti taj majčin krik i pogled oca koji se vratio sa puta i shvatio da nije ništa ostalo. On je kako kaže napravio kuću koja bi mogla d sa nadomjesti majčinu bol.Žika se takođe sjeća i momenta kada je išao da polaže prijemni za srednju školu takođe potpuno bos i to je isto jedan od razloga zbog kojih on projleće i leto provodi bez obuće.
Kapetan Mišin breg je danas mjesto o kojoj Žika pre trinaest godina nije mogao ni da sanja. Imao je tada livadu i nesigurnu podršku roditelja za to što planira da uradi. Jedno je znao: mora biti autentičan, jedinstven I svoj u svom umjetničkom izrazu. Hrana ne smije biti kao iz nekog fast fuda, bez preglasne muzike koja se ne uklapa u ambijent i da porodica radi – svi kao jedan. Bez uštogljenih konobara i skupog invetara, dolazilo je u obzir samo ono što će se stopiti sa Đerdapom, mirom i zelenilom koje je glavni enterijer etno konaka. Očigledno, Žikin recept je uspio jer danas njegov kutak jeste jedno od najposjećenijih etno mijesta u Srbiji. Pristupačan po cjenama domaćim turistima, omiljen je i među stranicma. Ovde dolaze ljudi iz cijele Evrope, pa je postavio drveni putokaz da vide sa koje su strane i koliko si daleko od ovog prekrasnog mjesta. Ne treba isticati da su brojne poznate ličnosti ovde rado svraćale na ručak, a domaćine posebno raduje i sa nestrpljenjem očekuje Čolin dolazak koji bi se mogao uskoro desiti.
Dok slušate sve ove priče uživaćete u specijelitetima iz kraja, jakom ručku i domaćem vinu I voćnoj rakiji po vašem izboru ja vam preporučujem šljivovicu medovaču. Tu su i razne slatke i slane pite ali i drugi specijaliteti.Nakon ručka možete obići muzej vina u kom se nalazi preko 500 boca vrhunskih vina iz raznih krajeva svijeta, sve pokloni domaćinu kome je bilo žao da ih načinje.
Kapetan Mišin breg je i mjesto gde se održavaju likovne kolonije nakon kojih umjetnici tu ostave uvijek barem po jedan rad, koje posjetioci kasnije mogu da razgledaju. I sam domaćin voli da rezbari i oblikuje drvo koje smatra jednim od najvažnijih elemenata života. U planu je i organizovanje druženja pisaca pa će možda baš na ovom mjestu da se organizuje đerdapska škola kao pravac u umjetnosti i to je upravo jedna od želja domaćina.Preporučujem Kapetan Mišin breg kao mjesto na kom morate bar jednom ručati. Ako ništa drugo onda barem da vidite šta to deset hiljada ljudi svake sezone dođe da vidi i iskusi na tom prelijepom brijegu u koje je Žika i porodica utkala ljubav I otvorila I sece i dušu svim putnicima radoznalcima kao što je vaš reporter. I još na kraju sa se za ovu divnu posjetu zahvalim Turističkom savezu Srbije koja mi je omogućila da vidim neke od ljepota te prelijepe zemlje sa najgostoljubivim narodom.