Pojava društvenih mreža prije desetak godina je dala presjek naših života na dva perioda: Jedan prije, a drugi poslije pojave društvenih mreža. Ono što je učinilo društvene mreže privlačnim na globalnom nivou, pored ”besplatnog” načina za dopisivanje porukama, je bilo i dobijena prilika da se naš sadržaj (uglavnom lične fotografije i stavovi) objavljuje i dijeli.

Sve je počelo sa objavljivanjem fotografija i pisanih objava na Facebooku, da bi se kasnije u našu komunikaciju lansirali i emotikoni posredstvom novijih društvenih mreža Instagram i Snapchat. Pojava ovih dviju mreža stavila je pisane statuse u drugi plan, ističući lične fotografije korisnika, tada uglavnom tzv. selfija. Ova pojava je savršeno (ali ne i slučajno) kolidirala sa pojavom android telefona sa prednjom kamerom koji su omogućavali da se ovakve vrste ličnih fotografija prave. 

Selfi, odraz čovjeka 21. vijeka tada postaje opsesija milionima korisnika društvenih mreža, većinom (ali ne i isključivo) ženskog pola, koje objavljivanjem ovakve vrste svog ”odraza”, podsjećaju na poznatu kraljicu iz bajke koja je svakodnevno gledala svoj odraz u magičnom ogledalu. Samo ovaj put je odraz dostupan masama koji ga uvažavaju (ili ne) u vidu lajkova. Upravo taj period druge polovine prošle decenije je uticao na popularnost tzv. taraba ili hashtagova (#) koji su činili da putem ključnih riječi njihov sadržaj bude dostupniji široj publici, pa i strancima zainteresovanim za tagovane ključne riječi. Hashtag je upravo bio jedna od prečica dobijanja većeg broja lajkova koju su njihovi korisnici željeli, do te mjere da je lajk postao valuta kojom se mjeri vrijednost nečijeg prisustva na društvenim mrežama.

 I život za veći broj lajkova?

Standardi kvaliteta sadržaja na društvenim mrežama su vremenom rasli. Nekadašnje selfije i amaterske fotografije zamijenile su slike visokog kvaliteta i oštrine. Perfekcionizam i ljudska potreba za što boljom slikom doveli su do toga da neki ljudi izgube živote pokušavajući da naprave fotografije . Jedan od primjera je nedavni slučaj britanske muzičke zvijezde poznate pod mononimom Sophie koja je pala sa krova zgrade u kojoj je živjela pokušavajući da uslika mjesec. Ovakav tragičan i nesmotren kraj njenog života nameće očigledno pitanje sa još očiglednijim odgovorom: Da li je nečiji život vrijedan savršeno uslikanog mjeseca? Odgovor je ne, naravno da nije.   

Sličan poduhvat slikanja za društvene mreže imamo i na domaćem terenu, srećom bez fatalnog ishoda. Prošle sedmice internet su preplavile fotografije mlade ženske osobe iz Banje Luke, koja se popela na stub iza zaštitne ograde na pasareli na Starčevici. Iako je ovaj poduhvat  prošao bez kobnog ishoda, on podvlači temu opsesivne potrebe za lajkovima i skretanjem pažnje okolini.

A otkud tolika želja za što više lajkova na društvenim mrežama? 

Ljudska potreba za poistovjećivanjem bi mogao biti jedan od odgovora. Psihologija kaže da su poštovanje i samopoštovanje međusobno uslovljeni, kao dva ogledala okrenuti jedan prema drugom. Ono što drugi misle o nama, mislićemo o sebi samima. Ljudska taština tjera ljude da se pokažu u što boljem svjetlu, da uslikaju što bolju sliku pa i u ekstremnim uslovima, samo kako bi dekodirali algoritme i došli do većeg broja lajkova.  

Lajkovi kao mjerilo procjene rada biznis i profila poznatih ličnosti na društvenim mrežama itekako su opravdani, ali zašto su postali mjerilo vrijednosti i na privatnim profilima korisnika?

Društvene mreže omogućile su korisnicima osjećaj lažne popularnosti i relevantnosti u kojem oni pokušavaju da emuliraju uspjehe svojih idola, poznatih ličnosti koje imaju na hiljade lajkova.  

Povinovanje trendovima koji dovode do većeg broja lajkova je klasičan primjer uslovljavanja.

Osoba koja želi da cifra ispod njenog korisničkog imena dostigne određeni broj, inkorporisaće u svoj imidž stvari koje su u trendu bez da su lično dio njenog stila, posjećivaće lokacije koje su vizuelno atraktivnije, konzumiraće ”moderna” pića, slatkiše, fast food, cigarete samo radi određene estetike fotografije. Na neki način, opsesija lajkovima dovodi do žrtava konzumerizma u masi koji su hodajući, besplatni bilbordi, bez identiteta. A nesvjesnost tih pojedinaca nekad može biti zloupotrebljena- u svrhu besplatnog ili jeftinog marketinga. Često smo svjedoci nagradnih igara određenih brendova u kojima najlajkovanije objave takmičara odnose nagrade (nagrade su obično mobilni telefoni ili bijela tehnika). Nagraditi pojedince koji su se, usput, pretrgli da šalju svoje objave prijateljima, komšijama, rodbini, poznanicima putem poruka, moleći ih da ih lajkuju jer učestvuju u toj i toj nagradnoj igri je genijalna strategija tih brendova da dobiju jeftin marketing. Marketing koji će stvoriti sliku u umovima drugih ljudi koji su imali interakciju sa njihovim objavama da im njihovi proizvodi trebaju ”jer ih svi koriste i vole”.

Prethodni pasus nije tirada na održavanje nagradnih igara, već na pristup koji nije fer. Postoje etičniji načini izvlačenja nagrada poput generatora koji nasumično izbacuju imena učesnika. Ovo rješenje se čini poštenijim.

Lajk ne znači i kvalitet

U vremenu u kojem je podsvjesno želja svakog trećeg tinejdžera da se bavi influencingom na našim prostorima, razvila se svojevrsna taktika dobijanja lajkova. Posrednik za ovakvu vrstu ”razmjene” je haotična društvena mreža Tik Tok. Popularniji korisnici na Tik Toku, većinom tinejdžeri i osobe koje su u ranim dvadesetim godinama, putem uživo uključenja traže od svojih pratilaca da ”ukoliko im lajkuju zadnju sliku na Instagramu oni će im uzvratiti”. Njihova publika koju uglavno čine djeca koja su najpovodljivija ciljna grupa, naivno pristaju na ovu ”razmjenu” iako im njihovi idoli u većini slučajeva ne uzvraćaju ovu uslugu. Brojke lajkova ispod njihovih objava su legitimne, ali dobijene manipulativnim putem i čistom eksploatacijom i ucjenom.

Ipak umjereno  

Psihološki je dokazano da svaki čovjek koliko god da mu je profesija ozbiljna, treba sebi da dozvoli jedno ”plitko” zadovoljstvo koje će njegov um opustiti. Odrasle i zrele osobe svjesne su mogućih problema koji su prethodno navedeni. Ne, ovaj tekst nije lov na vještice za ljude koji uživaju da dobiju velik broj lajkova (priznavali to ili ne) već objektivan analitički osvrt na jedan od fenomena savremenog doba. Ne treba zanemariti ni korisnost lajkova u svrhu poslovanja biznis profila kompanija, medija, institucija, poznatih ličnosti itd., koji su mjerodavni statistički prikaz potencijalne publike i potrošača. Pa ipak, ukoliko nećete ugroziti tuđi ili vlastiti život vratolomnim pokušajima fotografisanja ili snimanja, nemojte se odreći zadovoljstva društvenih mreža. Objavljivanje dragih uspomena pred dragim i bliskim ljudima ne može da škodi. A vaša sreća, zadovoljstvo i ispunjenje na kraju dana su najvažniji.

Pratite ”Micro mrežu”: