Božić je praznik slavljenja rođenja Isusa Hrista. To je najsvečaniji praznik u godini za sve pravoslavne hrišćane. Praznik koga karakterišu brojni običaji i vjerovanja zavisno od mjesta do mjesta, ali ono najvažnije-praznik mira, blagostanja i ljubavi.

Božićnje putovanje u mojoj porodici počinje već prethodnog dana, na Badnje jutro, iako je ta euforija osjetna i nekoliko dana unazad.

Badnji dan kod nas počinje cikom zore, negdje između četiri i pet ujutru, kada moj otac odlazi da siječe Badnjak. Tada nas obavezno sve probudi svojim “tumaranjem” po kući, tako da nam je san prekinut, htjeli mi to ili ne.

Badnjak donosi kući nakon podužeg vremena, pretpostavljam ne samo zbog težine da se odgovarajući Badnjak nađe, nego i zbog zdravica koje razmjenjuje sa komšijama koje sretne po selu. Badnjak se sječe zamasima iz tri puta, a u našu kuću se unosi tek na samo Badnje veče.

U jutarnjim časovima se i doručkuje, i to je jedini obrok koji imamo do večere. Prijašnjih godina se obavljao mnogo ranije, ali standardi su nam opali, tako da je dobro ako to završimo prije deset ujutru.

Obično pečemo i pečenicu na Badnji dan, mada to kod nas nije strogo pravilo. Nerijetko je pečemo i dan prije Badnjeg, i zato je takođe zadužen moj otac, kojem je to,osim sječe Badnjaka, glavna i jedina obaveza.

Badnji dan prolazi veoma brzo, uz pjesmu i pripreme za Badnje veče, a i Božić. Nakon molitve i paljenja Badnjaka, večeramo. Trpeza je uvijek ista i pretrpjela je minimalne promjene u zadnjih petnaest godina, posna i skromna. Nekada smo unosili slamu, ali pošto u porodici nema djece kojima bi to više bilo zanimljivo, iz praktičnih razloga( tri sata čišćenja nakon) je ne unosimo više.

Božić je uvijek mirniji dan od Badnjeg. Vjerovatno zato što su sve pripreme već obavljene, hrana pripremljena, ljudi izmoreni od prethodnog dana, a i taj Božićnji mir se osjeća u vazduhu.

Prva osoba koja nam ulazi u kuću je položajnik, komšija, koji je osim nama položajnik i većini sela. Često ga zezamo da se njemu ta uloga itekako isplati.

Njega uglavnom dočekaju naši roditelji, dok ga mi ostali uglavnom prespavamo, s obzirom da je tu već oko šest ujutro. Mada, i mi ostali ustajemo rano, jer na Božićnje jutro običaj je da se ne spava zadugo.

Majka uvijek pravi česnicu sa obaveznim novčićem i grančicom Badnjaka.

Jutro nam prolazi u čestitanju, Božićnjem programu BN TV i čašćenju mrsnim kolačima koje smo pripremali prethodnog dana.

I doručak i ručak su nam spojeni, i služe se oko podne.

Nakon kađenja i molitve, sjedamo za sto i bacamo se na traženje novčica. Kada smo bili mlađi, to je bilo pravo takmičenje, u vidu uzimanja dva ili tri parčeta hljeba po osobi, koji se nikad ne bi pojeli. Sad kao civilizovani ljudi uzimamo po parče, mada se svi nadamo da je baš nama pripao novčić. Ja ga rijetko nađem, i kada se to desi uvijek ga nosim u novčaniku, te ga nakon godinu dana predam u crkvu.

Vjeruje se da će svaki posao koji se započne na Božić biti uspješan, tako da se potrudim i da uradim nešto produktivno,mada mi to baš ne ide od ruke.

Ostatak dana iskoristimo da se čujemo sa rodbinom koja nije ovdje, i ti razgovori se obavezno oduže. Ovo su dani kada se prisjećamo lijepih trenutaka, pravimo planove za budućnost i osvještavamo važnost porodice.

HRISTOS SE RODI.

BADNJI DAN U TESLIĆKOM SELU MLADIKOVINE

Paljenje Badnjaka u teslićkom selu Mladikovine je održano na Badnje veče nakon molitve koja je bila u 18 h.

Badnji dan je započeo rano za žitelje ovog sela koji su u cik zore išli da sijeku Badnjak, koji je tradicionalno okićen i provezen put sela.

Mještani su darivali badnjak, a vožnji kroz selo su se mnogi pridružili.

Okupljanje oko crkve Sveti Vasilije Ostroški je ove godine nažalost bilo drugačije zbog smrti jednog od njenih izgrađivača, Vlade Đurića.

On je bio aktivan učesnik u svim aktivnostima vezanim za Badnji dan i Badnje veče, te je njegovo odsustvo svakako bilo osjetno.

Badnji dan i Božić su jedni od najvećih hrišćanskih praznika koji obilježavaju sve pravoslavne crkve i vjernici koji poštuju Julijanski kalendar.

Večernjom molitvom i paljenjem Badnjaka se najavljuje rođenje Isusa Hrista kao jedan od najvažnijih događaja za hrišćanstvo.

Badnje veče je porodični praznik koji karakterišu brojni običaji koji se razlikuju od mjesta do mjesta, a posna trpeza je ono što je zajedničko za sve njih.

Pratite ”Micro mrežu”: