Pored vrlo udobnog namještaja koji je njenom novom stanu dao formu koja je išla uz karakter žene sklonoj samoći i noćima provedenim uz mirisne svijeće dok bi sa gramofona klizio lagan sexy jazz ona je nastavljala da sjedi na tepihu kojeg je ponijela iz prethodnog stana.

Bio je podvučen pod nogare njenog ugaonog ležaja da se ne gužva, tako naslonjena leđima na naslonjač, nogama trljajući mačku koja bi uglavnom samo spavala u starom peškiru ispod lampe koja je uz luču svijeće sa mirisom lavande davala vidljivost prostoriji.

Pepeljara joj je bila kraj noge, a čaša merloa ispijena, njen ruž je bio oko oboda čaše. Nikog nije očekivala, odjevena samo u čipkast donji veš kojim se počastila od poslednje plate. Misli su je odnijele na kraljičinu plažu u Baru, gdje ga je vidjela poslednji put, u bašti lanč bara ”Nero”.

Sad je opet iznova proživljavala taj rastanak.

Žamor turista svuda po šetalištu ispod bijelih borova koji su činili hlad prema stadionu FK ”Mornar”. Krenu da ispije još vina koji je njenim venama kolao i raznosio njena osjećanja po najtananijim predjelima njene intime. Ugleda praznu čašu i samo onako zakoluta očima što mora da ustane po drugu bocu koja se nalazila u drugoj prostoriji. Taman da ustane u taj čas zakuca neko na vrata, prošlo je već 22h, bila je polugola.

U njoj sve zaigra, taman što je pomislila na njega sa druge strane vrata sada bi mogao biti upravo on, sa svežnjem cvijeća i nekom dobrom pločom, možda ali samo možda i sa bocom vina.

Ponovno kucanje je izvuče iz mašte i sad je već pošla da otvori vrata ogrnuvši bade mantil i obuvši papuče. Drhtavim tijelom prilazi vratima u koja neko udari i po treći put.

Njene sposobnosti su oslabljene ispijenom buteljom, povuče rezu sa vrata da proviri ko je i tad se ubaci crna čizma između štoka i vrata, taman za toliko koliko je ona odškrinula.

– Ne zatvaraj, ne opet.

Pratite ”Micro mrežu”: