U posljednjih mjesec dana objavili smo ukupno četiri teksta na temu našeg višemjesečnog istraživanja o gradiškoj rok kulturi i zajedno sa vama pokušali odgovoriti na pitanje serijala:

Ko je ubio rok kulturu u Gradišci?

Uvodnim tekstom postavili smo pitanje i otvorili raspravu, dok smo svakim sljedećim tekstom pokušali da problem sagledamo sa više različitih aspekata. Pisali smo o opštoj situaciji, o „odlivu mozgova“ i odlasku mnogih gradiških entuzijasta i ljudi koji su na svojim plećima nosili rok kulturu. Mapirali smo kafiće, odnosno one urbane, alternativne lokale koji i dalje čuvaju ostatke rok kulture u gradu. Na kraju, izvršili smo presjek činjeničnog stanja u kulturnim institucijama i analizirali njihovu ulogu u očuvanju rok kulture i saučesništvo u njenom ubistvu. Zajedno smo diskutovali o onom kako je bilo i kako je sada, prisjetili se nekih događaja i ljudi, tražili krivce i nudili rješenja. Ono na šta smo najviše ponosni jeste da smo otvaranjem ove teme probudili neke ljude čije mišljenje rijetko čujemo u javnom prostoru, a koji imaju mnogo toga pametnog da kažu. Takođe, činjenica da tokom čitavog serijala nije zabilježeno nijedno vrijeđanje u komentarima i da su nuđena samo argumentovana mišljenja, govori samo za sebe.

Neki od vas su pokušali da slikovito odgovore na pitanje serijala i to je izgledalo ovako:

1. Problem je što više nema bendova (a i ti što sviraju, sviraju po 40 godina isti repertoar), pa automatski i ta ista publika nema gdje doći.

2. Što se tiče ljudi koji bi organizovali neki veći rok događaj, nije to stvar hrabrosti nego novca koji bi uspjeli dobiti za samu organizaciju.

3. Specifični soj ljudi. Elem, u jednom trenutku Gradiska je brojala preko 10 bendova i svi su nešto svirali. Ta šaka ubogih alternativaca koje je izrodila sirotinja. I tako je bilo ok, sve do perioda poslije kad su krenule dvojka i trojke bendovi, zbuni protivnika, zdipi i briši ….bez inovacija i svog zvuka. Zato je tako kako jeste. Jer ovi stari kreteni sviraju 48 godina pjesme od starih kretena… Gradiška nikada nije imala scenu i to je to.

4. Odgovor je jednostavan. Ko je zadužen za događaje pod pokroviteljstvom grada ili ne želi da uloži u događaj na koji će doći maksimalno 200 ljudi ili smatra to „vrištavcima“, a ugostitelji da bi imali svirke moraju da se stisnu da tri svirke „upadnu“ finansijski da bi im se možda četvrta isplatila.

5. Broj lajkova ove objave (prvi tekst serijala) u prvih sat vremena prelazi broj publike u 90% slučajeva svirki koje se organizuju. Muzičari ulažu veliki novac i vrijeme, sviraju iz entuzijazma, ali nemaju kome. Nismo imali tu kulturu podrške, jer ko će potrošiti 10 maraka slušajući bubnjara koji je, eto, pogriješio u dvije pjesme, a i repertoar se sporo mijenja. Kultura podrške je odgovor na vaše pitanje.

6. Pokušali su neki ljudi da održavaju tu kulturu, ali bezuspješno. Bili su sabotirani, ismijani itd. Ljudi koji su pravili ivente na kraju su zaključili da tu nema love prešli na cajke pod izgovorom da je tu lova.

7. Odgovor je u tome vjerovatno što je selo (u onom negativnom kontekstu) sišlo u grad i jednostavno se sve prilagodilo novonastaloj „partijskoj eliti“ dovedenoj preko veze i štele na sve bitnije funkcije u gradu, od muzike, rodoljubnih dešavanja do hrane i oblačenja, vlast konstantno forsira etno i selo i nekakav način života koji se živio prije 50, 100 godina, da se stvori nekakav imidž tradicionalnog društva i vrijednosti. Ko se nije htio prikloniti novonastaloj eliti sa partijskom knjižicom u džepu mogao je slobodno u emigraciju, vanjsku ili unutrašnju svejedno. Dovoljno je pogledati neka bitnija lica u gradu u svim sferama života i vidi se iz aviona da je grad skrojen po mjeri onih koji su preko noći postali neko i nešto i trude se svojski da uguše svaku slobodu i prijetnju njihovom novonastalom sistemu. Ona manjina koja nije otišla u emigraciju se povukla u mišije rupe pod naletom gluposti novonastale elite.

8. Nakon tih zadnjih trzaja, mainstream turbo folka je samo lagano prekrio i zadnja mjesta otpora. Na ovo pitanje bi se mogao raditi elaborat u dijelovima, kroz prizmu razlicitih „-izama“.

Očekivano, najaktivniji ste bili na prvom uvodnom tekstu i kako je serijal odmicao i vi ste se polako gasili, slično kao rok kultura u Gradišci o kojoj smo zajedno ovdje raspravljali, što je opet dobar pokazatelj stanja na terenu.

Na osnovu vaših komentara, šta onih na fejsbuku, šta onih koji ste sa nama dijelili uživo u prolazu i saznanja do kojih smo kroz analize došli i podijelili ih sa vama kroz tekstove, izvukli smo 10 zaključaka:

1. „Kritična masa“ u Gradišci ipak postoji, urbani duh i dalje struji gradom.

2. Nismo „mala sredina“. Ni po površini, ni po broju stanovnika, ni po rok publici.

3. Vremena se mijenjaju, muzički i drugi (ne)ukusi variraju od generacije do generacije i to utiče na sve, tako i na rok kulturu.

4. Veliki broj rok entuzijasta i čuvara kulture je odselio iz Gradiške i njihov izostanak osjećamo kao društvo.

5. Entuzijazam za organizaciju rok događaja je nešto što brzo presuši ukoliko nije praćen podrškom onih koji bi trebalo da je pružaju. Naročito, finansijskom.

6. Postoje urbaniji lokali i ljudi koji sprečavaju potpuni krah alternativne kulture. Malo ih je i nedovoljno u odnosu na veličinu grada.

7. Ne postoji nijedan lokal koji garantuje rok svirku svaki vikend. One se dešavaju stihijski i povremeno, na račun entuzijazma pojedinaca ili grupa ljudi.

8. Festival (naročito muzički) je misaona imenica u gradu i u novije vrijeme nisu zabilježeni ni pokušaji, ni inicijative za organizaciju istog.

9. Kulturne institucije postoje i rade, ali događaji rok kulture se organizuju slabo ili nikako. Na određenim funkcijama nisu dovoljno kreativni i urbani ljudi, te je samim tim i program jednoličan i jednodimenzionalan. Vanjski saradnici se rijetko angažuju, dok se u organizaciji događaja konstantno pojavljuju jedni te isti ljudi.

10. Uprkos interesovanju niko nije dovoljno hrabar da istupi kao pojedinac, udruženje građana ili javna institucija i da se ozbiljno pozabavi organizacijom događaja rok kulture, te svi odgovornost prebacuju na druge.

Kada se u obzir uzmu višemjesečno istraživanje, tekstovi ovog serijala, razgovori sa vama, vaši komentari na mrežama i razmjena mišljenja, te kada podvučemo crtu i iznesemo ovih 10 faktora, koji je najkraći odgovor na pitanje „KO JE UBIO ROK KULTURU U GRADIŠCI?“.

Neki od vas su znali, neki su i napisali, neki su nam rekli u prolazu, a sada na kraju serijala i mi smo najbliži tome da kao adekvatan odgovor kažemo da se ovdje radi O SAMOUBISTVU ROK KULTURE U GRADIŠCI.

U nadi da smo serijalom nekima otvorili oči i da su neki drugi prepoznali priliku da porade na ponovnom rođenju ROK KULTURE, zahvaljujemo svima koji su sa nama podijelili mišljenje, komentar i stav u prethodnih mjesec dana.

Komentar Milana Bjelovuka na našem uvodnom tekstu serijala dobio je najveći broj vaših „sviđanja“, a ocijenjen je i kao najkreativniji u našoj redakciji. Ovim putem zamoljavamo autora da nam se javi kako bi preuzeo zasluženu nagradu.

Vaša Micro mreža