“Prošlo je više od 150 godina kako su naši preci, čestiti Srbi Lijevča polja i Potkozarja podigli prvi hram Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci. Za današnje poimanje ta prvobitna – skromna crkva, bila je Gradiščanima sve”.

”Mjesto za molitvu, za sabor i savjet, gdje se slavio dobar i ublažavao zao čas. Djeleći sudbinu svoga naroda i svojih graditelja hram je i stradao i vaskrsavao. Gradiška se razvijala, rasla, stradala i vaskrsavala sa svojim hramom.

U iskrenoj namjeri da ukrase svoj grad i da podignu primjereniju crkvu pristupili su trudbenici, pregaoci, gazde, trgovci, učitelji i čestiti težaci, vjerni narod Božiji, na čelu sa protom Dušanom Subotićem gradnji nove crkve, koja je osvećena 1927. godine. Zla kob koja prati naš Svetosavski narod, na ovoj međi carevna i kultura, nije mu dala da živi i opstane. Porušen je 1941. godine.

Treći hram podigoše Gradiščani u izuzetno teškom i složenom vremenu, u periodu od 1965. do 1972. godine. Ponosni i predvođeni protom Ilijom Jovanovićem htjeli su da novu crkvu sagrade po uzoru na onu predratnu. U vremenu koje nije bilo naklonjeno Crkvi, uspjeli smo kao narod podići hram kojeg se ni danas ne stidimo. Ali taj nas hram zove! On treba svoj narod. On treba njegovu molitvu i pomoć da zabljesne na ponos i hvalu svih stanovnika ovog grada a i onih koji kroz njega prolaze.
Hram na kapiji Republike Srpske treba da zasija kao jasno ogledalo svakom namjerniku i da svojom ljepotom ponosno poruči: Ovde živi čestit i pobožan svijet, koji svoje voli, a tuđe cijeni i poštuje. Takvi smo uvijek bili i bićemo.

Ovaj hram je to zaslužio. Zbog žrtve predaka i ponosa potomaka. Zbog bogate, slavne i stradalne prošlosti. Zbog mudrih prota koji su u njemu služili. Zbog vjernog naroda koji ga je gradio.

Zato smo sabrani ovdje, da učinimo predaka vrijedno- a potomaka dostojno djelo. Da nas pamte oni koji će doći. Da se ponose djelom koje ćemo zajedno učiniti. Kroz obnovu hrama obnoviće se i umiti lice Gradiške.

Ovom obnovom se upisujemo u svijetle stranice istorije koja ne zaboravlja i koja trajno pamti. Za svjedoke i učesnike vaskrsenja hrama – mučenika, pozvani smo svi mi ovdje sabrani.

U nadi da će ubrzo zablistati zlatni krstovi iznad krovova našeg grada govorimo: S Božijom pomoći i u sto dobrih časa!” 23.11.2017.