Nedostatak sirovine i sve izraženiji manjak radnka čine dva najveća problema koji opterećuju prerađivače drveta u Potkozarju, naglašavaju u nekoliko preduzeća u Kozarskoj Dubici, Gradiški i Kostajnici. Najglasniji u zahtjevima za snažniji i efikasniji uticaj države na promjenu ovakvog stanja su u dubičkoj „Agroflori“, kostajničkoj „Foresti“, „Pilani Stojnić“ u Gradiški te još nekim preduzećima ove regije.

Zoran Subotić, direktor „Agroflore“ koja zapošljava više od 100 radnika kazao nam je da dio modernih pogona ovog preduzeća nije u funkciji zato što nemaju dovoljno radnika i sirovine.

– Imamo mjesta za stotinu radnika koji su školovani za zanimanja u oblasti prerade drveta. Dugoročno smo riješili pitanje plasmana jer 90 odsto proizvodne palete koju čine vanjske i unutrašnje obloge od drveta, podovi, grede i pelet plasiramo u inostranstvo. Godišnje prerađujemo od 12.000 do 14.000 kubika trupaca ali za sada, zbog navedenih problema, naš razvoj je upitan – kazao je Zoran Subotić za Srpskainfo ocjenjujući apsurdnim činjenicu da je u dubičkoj opštini poslednja generacija drvoprerađivača odškolovana prije 28 godina.

I ako je veliki broj nezaposlenih, kada tražimo radnike za složenije poslove u drvnoj industriji, teško ih je pronaći na našem tržištu rada, smatraju u “Foresti” u Kostajnici koja primarno proizvodi laminat.

– Da bismo riješili bar jedan od problema, prvenstveno nabavku sirovine, izbjegli uvoz trupaca i skupu nabavku od domaćih privatnika, izgradili smo fabriku u susjednoj Hrvatskoj gdje nemamo poteškoća u vezi snabdijevanja trupcima niti drugih problema u poslovanju, kao ovdje u RS odnosno BiH – navode u “Foresti”.

Korištenje modernih mašina u preradi drveta zahtijeva školovane radnike za različite oblasti proizvodnje.

– Slična je situacija i kada je riječ o onima koji trebaju da vode pogone, da upravljaju modernom tehnologijom jer takođe nedostaje inženjera drvne industrije. Stoga smatram da je potrebno jasno i praktično uvezivanje privrede sa obrazovnim institucijama kako bismo mogli održati sadašnji rast proizvodnje – pojasnio je Zoran Subotić koji je primjerom svoje porodice pokazao u kojem pravcu je neophodno usmjeravati omladinu.

Njegov sin Marko, poslije završetka studija eletrotehnike u Novom Sadu, a kćerka Romana koja je završila ekonomiju u Banjaluci, vratili su se u Dubicu i zaposlili u “Agroflori”. Identičan primjer zabilježili smo i u gradiškom preduzeću “Pilana Stojnić” gdje je Stevo Stojnić, poslije njihovog školovanja u velikim centrima, u proizvdnim pogonima angažovao dvojicu sinova.

– Neophodno je različitim mjerama na lokalnom i republičkom nivou stimulisati preduzeća koja zapošljavaju radnike u proizvodnji. Potrebno je sistemski stvarati uslove za bolji položaj prerađivača drveta uključujući i status radnika u ovim preduzećima – rekao nam je Stevo Stojnić koji ima višedecenijsko iskustvo u drvnoj industriji.

Korištenje otpada

Drvoprerađivači iz Potkozarja su sve više opredijeljeni za potpuno iskorištavanje otpada za proizvodnju peleta i drugog ekološkog goriva.

– Nekada smo imali veliki problem sa gomilama otpada za kojeg nismo imali adekvatno rješenje. Sada je to sasvim drugačije, sav otpad je iskorišten za proizvodnju veoma traženih energenata. Zalažemo se takođe za stimulisanje prikupljanja otpada u našim šumama jer bismo time u potpunosti primijenili iskustva razvijenih evropskih zemalja – smatraju drvoprerađivači.

Podršku ovoj inicijativi dobili su i u dubičkoj “Šumariji” gdje direktor Vlado Kaurin potencira i pozitivnu ulogu eko-toplana u regiji koje koriste drveni otpad.

/Srpskainfo/