I ako je od njene smrti prošlo više od jednog vijeka, u Gradišci je svježe sjećanje na humanitarku i prosvjetiteljku iz Engleske Adelinu Paulinu Irbi, koja je u najtežim danima pružila nemjerljivu pomoć srpskom narodu.

Jedna od najljepših gradskih ulica u centru Gradiške nosi njeno ime, a u Zavičajnom muzeju prikupili su mnoge dokumenata o Mis Irbi, kako su je mnogi oslovljavali i u članke o njenim djelima za dobrobit sirotinje zapisivali.

Ona je takođe, podsjeća profesorka Radana Stanišljević, imala veoma bliske veze sa znamenitim gradiškim porodicama Čubrilović i Vidović.

Rođena je 7. decembra 1831. u Bojlend Holu u Norfolku, u Engleskoj. Njen otac, admiral Frederik Pol Irbi, bio je drugi sin lorda Bostona. Umrla je 2. septembra 1911. u Sarajevu, a po sopstvenoj želji sahranjena na pravoslavnom Koševskom groblju, gdje i sada njeni poštovaoci sade cvijeće, crvene, bijele i žute ruže.

Mis Irbi se prvi put obrela u Sarajevu 1863. godine. Pisala je knjige o “slovenskim narodima i zemljama Turske u Evropi”. Naučila je ovdašnji jezik i naročito se zanimala za status žene, odlučivši da pomogne opismenjavanju i obrazovanju.

Tako je 1866. u Sarajevu izgradila i otvorila školu za žensku hrišćansku djecu, koju su u početku pohađale djevojčice svih vjera, navodno i unuka Topal Osman-paše, da bi na kraju u školi ostala samo srpska djeca, jer su druga odustala.

Novo poglavlje u životu Mis Irbi nastalo je 1875, kada je buknuo ustanak a ona zatvorila svoju školu u Sarajevu, te otišla pomagati izbjeglicama u hrani, odjeći, ogrijevu, lijekovima, pravila kolibe, dijelila novac…

– Ona je iz ustanka izašla s atributom „plemenita“ i „majka bosanske sirotinje“. Za srpske izbjeglice otvorila je jednu školu u Pakracu, čak 19 u okolini ovog grada, te po četiri u bosansko-petrovačkom srezu i u kninskom kraju – podsjeća Bojan Vujčić, istoričar iz Gradiške.

Stišavanjem ustanka i ulaskom Austro-Ugarske u BiH, Mis Irbi se vratila u Sarajevo i period od 1879. do 1911. posvećuje školovanju siromašnih djevojčica. Iz Dalmacije je povela 40 siročadi, u Sarajevu uzela još toliko i ponovo počela s nastavom.

– Kada sam došla u Bosnu, upoznala sam dobar i srcem veliki narod. Njegova nesreća i patnje njegovih sinova pobudile su u meni osjećaj milosrđa i ja sam odlučila da svoj život posvetim radu, da se ublaže te patnje i umanje te nesreće – zapisala je Mis Irbi.

Ona je inspirisala mnoge umjetnike, posebno Ivu Andrića i Aleksu Šantića, koji su pisali o Mis Irbi. Ivo Andrić je rekao da je “Irbi bila najplemenitija i najistaknutija Engleskinja”. S velikim darom za saosjećanje i solidarnost, osjetila je probleme dalekih ljudi kao svoje, a mogla je život provesti u komforu i luksuzu, napisala je, mnogo godina kasnije književnica Dragana Tomašević.

Profesorka iz Gradiške Radana Stanišljević kaže da je impresivan epitaf na njenom spomeniku ispisan ćirilicom, na srpskom i engleskom jeziku, uz jasnu odrednicu da je ona bila velika dobrotvorka srpskog naroda u BiH.

– Punih 50 godina radila je ta plemenita žena u najvećoj skromnosti i tišini, neumorno i predano na prosvjećivanju srpskog naroda, na ublažavanju bola i patnji slabih i nemoćnih, ne žaleći ni truda ni materijalnih žrtava, pa ni samu sebe, samo da bi što više pomogla i što više dobra učinila – rekao je tada mitropolit dabrobosanski Nikolaj.

Prije smrti sredila je testament, spalila svoju ličnu prepisku i zatražila da sahrana bude skromna, bez posmrtnih ceremonija i govora. Želja o skromnoj sahrani nije poštovana, tako da je, njena smrt bila „narodna žalost“, a sahrana „nacionalna manifestacija“.

– Došli su na taj događaj njeni poštovaoci iz dalekih krajeva, Pakraca, Slavonije, Krajine, Dalmacije – kazao nam je Delibor Kajević, istoričar iz Istočnog Sarajeva, koji kaže da se i sada među Srbima s velikim poštovanjem izgovara njeno ime i pamti njena humana i prosvjetiteljska misija.

– Na sahrani kakvu Sarajevo nikada prije toga nije vidjelo, ovu plemenitu ženu ispratila je „nepregledna masa svijeta iz gradova i sela“. Svi su osjećali da je otišla posebna osoba kod koje su solidarnost i svijest o odgovornosti za drugog bili izrazito visoko na njenoj ljestvici etičkih vrijednosti. Vječni mir pronašla je pored svoje prijateljice, prve bosanske učiteljice Stake Skenderove – pojasnio je Kajević, naglasivši da je Mis Irbi na vječnom počinku blizu grobnice i kapele Vidovdanskim herojima.

Knjige i odlikovanja

Sarajevska “Prosvjeta” je nedavno na srpskom jeziku objavila tri poglavlja o Bosni iz knjige Mis Irbi “Putovanja u slovenske provincije Turske u Evropi”, objavljene u Londonu 1877. godine.

Mis Irbi je odlikovana Takovskim krstom kralja Aleksandra Obrenovića, Ordenom Svetog Save drugog reda Kralja Petra Prvog i Danilovim krstom Kralja Nikole Petrovića.

/Srpskainfo/