Prva kafana u Evropi otvorena je na Dorćolu 1522. godine. Bila je to skromna kuća u kojoj se služila samo kafa u fildžanima, a držali su je Turci. Prave turske kafe već duže vrijeme željni su mnogi, jer je sve manje kafana gdje bi mogli da je popiju. Šta su još osim dobre kafe izgubile kafane, provjeravala je ekipa RTS-a.

Ko se sa kim rastao? Jesu li kafane izgubile dušu ili gosti volju da ih posjećuju? Zašto su karakteristični prizori konobara u bijelim sakoima koji se kreću između drvenih stolova sve rjeđi i da li su osim kariranih stolnjaka kafane uspjele da sačuvaju nešto više?

„Sigurno da pored ugostitelja, vlasnika kafana treba tražiti takođe i problem u gostima, jer gosti kada dođu u kafanu i ako hoće da osjete taj duh moraju bar malo da poznaju tu istoriju kafana“, smatra dr Vidoje Golubović, autor knjige Mehane i kafane starog Beograda.

Ukratko ona zvuči ovako: kafana je mjesto gdje je početkom 20. vijeka otvoren prvi bioskop, tu se trgovalo na berzi, igrale se predstave, održavale sjednice Skupštine, pisala sva javna akta osim testamenata. Provodadžisalo se, kovale se zavjere, a u njima su nastala i mnoga umjetnička dijela.

„Na domaćem terenu poznato je da je Đura Jakšić u ‘Zlatnom bokalu’ napisao dramu Stanoje Glavaš, Vojislav Ilić je u kafani ‘Dardaneli’ koja se nalazila na mjestu današnjeg Narodnog muzeja, napisao čuvenu svetosavsku Ko udara tako pozno. Stevan Sremac je imao svoj stalni sto u kafani ‘Tri šešira’ gdje je bilježio razgovore za susjednim stolovima i to je poslije prenjeto u njegovim romanima“, kaže etnolog i antropolog dr Maša Vukanović.

Kako je bife Ateljea 212 za Mihiza postao poslastičarnica

Roman bi mogao da napiše i Novica Nikić, koji je više od četiri decenije konobar u jednoj ne tako tipičnoj kafani – bifeu Ateljea 212. Uz prvu kafu, prisjeća se šta je sve u kafanskom životu osim starih šoljica za kafu otišlo u zaborav.

„Promjenili smo se mi konobari, više nema bijele košulje, bijelog sakoa i olovke koja je ispisala sve ovdje plavo. Promjenile su se kafane, nemaju taj inventar, taj ambijent. Čak i naša prva pozorišna kafana se promjenila, sada je tehnološki savremenija, opremljenija. Tako je u jednom trenutku Mihiz rekao da više neće da ulazi u Atelje, jer je to za njega poslastičarnica“, objašnjava Novica.

Značajniji od svakog inventara su gosti. Danas rijetko koja kafana može da se pohvali stalnim gostima, dok se nekada u beogradskim kafanama jasno znalo da su „Brioni“ mjesto okupljanja kamermana, „Boka“ novinara, „Šumatovac“ muzičara, „Grmeč“ slikara, a da je „Srpska kafana“ glumačka majka.

„U ‘Srpskoj kafani’ neko je došao na ideju da stavi cipele Zorana Radmilovića i Slodobana Aligrudića na stolice kako bi podsjetio na to da su oni sjedili za tim stolom, toga sada više nema“, tvrdi višedecenijski konobar Novica Nikić.

Sa tim je saglasan i čovjek koji već 20 godina istražuje srpske kafane. Podatke i zapažanja sabrao je u knjigu, a vremenom je došao i do recepta kako bi kafanama mogao da se povrati duh.

„Posebno izazovno je postaviti jelovnik i napraviti stara kafanska jela, kao i ono iz čega se pilo. Vi nemate više tih čaša, tih oblika čaša, a to je vrlo jednostavno napraviti. I na taj način biti izazovan, poseban, nov. Takođe, vratiti sve to što se dešavalo, muziku bez pojačala, tiho na uvce, nenapadno, da gosti mogu da razgovaraju“, smatra Golubović.

Svjesne su toga pojedine kafane, koje u vremenu sveopšte komercijalizacije pokušavaju da sačuvaju bar dašak onog starog vremena. A evo i kako.

„Starogradska jela, teleća glava u škembetu, škembići, da kažem jagnjetina sa sača, prasetina i jagnjetina sa ražnja, domaći hleb ispod sača, to je nešto po čemu su ljudi počeli da nas prepoznaju“, objašnjava Miloje Trajković, menadžer restorana „Orašac“.

Iako mnogi vjeruju da se stari duh kafanskog života čuva upravo u Skadarliji, pravi ljubitelji kafana reći će vam da je umjesto boemske ona odavno postala turistička četvrt. Prema mišljenju upućenih ta promjena desila se već početkom devedesetih prvo tako što su sa jelovnika nestali čuveni specijaliteti poput papaka u saftu, a mjesta se rezervisala za imućne i važne goste.

/RTS/