U Danskoj nije poželjno isticati se. To potvrđuje mnoštvo argumenata i činjenica iz simpatične i poučne knjige “Danski odgoj djece” koja nam govori o tome što najsretniji ljudi na svijetu znaju o odgoju samopouzdane i sposobne djece.

U Danskoj roditelji nude pomoć djeci samo kad je to doista nužno – pretjerivanje u nadzoru nad dječjim životom nije dobro došlo.

Danci ne upisuju svoju djecu na 10 izvanškolskih aktivnosti kako bi im djeca bila najbolji u sportu, muzici, jezicima, plesu, karateu, glumi. Dancima je važnije da se njihova djeca igraju.

Danci ne ulijevaju u male glave svoje djece znanje od prvog dana. Nije važno da dijete već sa pet godina piše i čita. U osnovnoj školi redovna nastava završava najkasnije u dva sata poslijepodne, a djeca nakon toga mogu pohađati neobavezni produženi boravak.

Nije neobično da je “igračka stoljeća” – lego kocke nastala upravo u Danskoj. Lego je vječan.

Najbolja firma za proizvodnju dječijih igrališta je iz Danske – Kompan.

Danci ne osmišljavaju igre za svoju djecu. Puštaju ih da se sami igraju i na taj način pobuđuju njihovu kreativnost.

Danci djecu ne štite od straha, sukoba, nedaća. Na taj način ih uče da se upoznaju sa svim svojim osjećajima pa makar oni bili negativni.

Danci ne pretjeruju u pohvaljivanju svoje djece – to ih uči poniznosti od prvih koraka.

Danci čitaju svojoj djeci priče koje nemaju sretan završetak. Djeca iz tuge i nedaća mnogo nauče.

Danci olako ne “lijepe” dijagnoze raznoraznih pomodnih poremećaja kod djece – poput ADHD, Aspergerov sindrom, depresija….

Danci uče svoju djecu da negativnim događajima u životu pridaju manje značaja, a da se više usredsrede na ono pozitivno.

Danci ne nameću svoja mišljenja djeci.

Danci uče djecu da pronalaze ono dobro u ljudima.

Empatija i učenje suosjećanja je obavezno već u vrtičkoj dobi. Smatraju da nam je empatija zapisana u genima i da je treba razvijati od prvog dana. Ona nije luksuz nego potreba.

Danci nisu pretjerano zaštitnički roditelji i ne obavljaju stvari za djecu.

Danci odmalena uče djecu da je timski rad, zajedništvo i pomaganje jedni drugima najvažnija vještina u životu.

U Danskoj je kažnjavanje udaranjem po guzi zakonom zabranjeno. Dobrodošao je autoritativan odgoj. Djeca ne odgajaju roditelje, već roditelji odgajaju djecu.

Danci uče djecu da nije važno što drugi misle o njima.

Danci jako drže do porodičnih i prijateljskih okupljanja, zajedničkih obroka i druženja ili u prirodi ili oko kamina.